Skip to content

Google je dao sopstveni račun porodičnom VI-agentu: CC čita mejlove iz škole i popunjava saglasnosti, ali deca ne smeju da ga koriste

1 min. čitanja
Podeli
Google je dao sopstveni račun porodičnom VI-agentu: CC čita mejlove iz škole i popunjava saglasnosti, ali deca ne smeju da ga koriste

Google testira novu verziju CC, agenta za umetnu inteligenciju koji vam je dosad pripremao dan iz Gmaila, kalendara i Drivea. Sada dobija novi posao: da vodi domaćinstvo. Raspored iz škole, treninzi, računi, nedeljni meniji, liste za kupovinu, pa čak i popunjavanje saglasnosti u PDF-u za ekskurziju. Google kaže da su sami korisnici to tražili - i verovatno je istina, jer niko ne želi da čita sve te mejlove.

Ključna novina nije lista zadataka, nego to što CC dobija sopstveni Google račun. Agent ima svoju adresu, svoje dozvole i svoju memoriju za grupu. Svaki član porodice - do šest ljudi - bira šta mu prosleđuje: mejlove iz škole, iz kluba, pozivnice za rođendane, zakazane preglede kod doktora. Može i automatski: izabirate pošiljaoce čije poruke uvek idu agentu, a CC svake nedelje sam predlaže nove. Znači, s vremenom sve veći deo pošte porodice završava kod njega.

Odatle agent izvlači datume i obaveze u zajednički kalendar i listu sa zadacima: ortodont šalje potvrdu - CC je unosi; škola najavljuje slobodan dan - CC ga zapisuje. Ako mu nedostaju podaci, pita. Tehnički, radi na sopstvenom izolovanom oblačnom kompjuteru, sa Geminijem i agentskim okvirom Googlea nazvanim Antigravity. Zvuči uredno. Ali „izolovan kompjuter” sa pristupom mejlovima šest ljudi je ipak kompjuter sa pristupom mejlovima šest ljudi.

Ima i ograničenja koja mnogo kažu. Eksperiment je dostupan samo u SAD, samo sa ličnim Gmailom i samo za starije od 18 godina. Tinejdžeri, čiji su raspored i glavni uzrok cele stvari, ne smeju da ga koriste - osim ako ne slažu o godinama. Ni školske adrese ne prolaze, iako cele generacije učenika u SAD žive na Chromebooku i aplikacijama Googlea, a upravo su ta sandučića puna obaveštenja iz škole. Proizvod za porodice u koji pola porodice ne može da uđe.

Google nije sam u ovoj trci. Startapi kao Ollie i Fambot već se trude da prodaju VI-pomoć upravo roditeljima. Razlika je u težini: startap traži da ga instalirate; Google već ima vaše mejlove, kalendar i dokumente, pa samo traži dozvolu da ih poveže. I dozvolu ne daje jedno lice, nego celo domaćinstvo, član po član.

Postojeći korisnici CC-a dobiće pozivnicu mejlom, novi čekaju na listi. Za nas zasad ništa - eksperiment ne prelazi okean. Ali model je jasan: agent sa svojim računom, svojim mestom za stolom i uvidom u sve što porodica smatra dovoljno nevažnim da prosledi. Koliko domaćinstava na Balkanu bi pustilo tuđi softver u roditeljsku grupu? Odgovor verovatno zavisi od toga koliko mejlova iz škole vas čeka nepročitano.