Skip to content

Kapsulna garderoba obukla nas je u bež uniforme: zašto moda traži spas u haotičnom stilu dvehiljaditih

1 min. čitanja
Podeli

Kapsulna garderoba prodavala je obećanje slobode: malo komada, svi u neutralnim bojama, sve ide uz sve i ujutru ne gubiš vreme. Zajedno sa „tihim luksuzom” i izgledom „clean girl” koji guraju mreže, rezultat je more bež, kamel i bele boje. Udobno je, nema spora. Ali kada te je poslednji put neko zaustavio na ulici da pita gde si našao to što nosiš?

Modni urednici to nazivaju gubitkom zabave i kreativnog rizika u oblačenju. Argument je jednostavan: algoritmi nagrađuju jednoobraznost, jer se jednostavan izgled lako kopira i još lakše prodaje. Što više ličiš na sve, to se bolje uklapaš u nečiji prodajni model. Pritisak da se uklopiš u uredan, jednostavan kalup ne dolazi od tebe.

Alternativa dolazi iz devedesetih i ranih dvehiljaditih, iz eklektičnog, namerno nesavršenog stila tadašnjih modnih ikona. Mešaj teksture i poreklo: sako po meri sa izlizanom rok majicom, ili suknju iz druge ruke sa nečim novim. Ličnost je ispred savršenog kroja. Jedna greška u kombinaciji je potpis, a ne katastrofa.

Reference su poznate. Miuča Prada i njen „ugly chic”, estetika namerno „ružne” elegancije. Kloi Sevinji. Kerolin Beset-Kenedi. I Ana Vintur, koja je 1988. u istoj kombinaciji spojila kutur sako od Lakroa i farmerke od Guess-a. Ta kombinacija je tada izgledala kao greška, a danas se citira kao prekretnica u modi.

Ovo ne znači da treba da baciš bež džemper. Znači da moda nije jednačina koja se optimizuje da bi uštedeo vreme ujutru. Bolje je da te pamte po jednom originalnom, preteranom detalju nego da nestaneš u moru bež uniformi.

Balkan je ovo znao i bez algoritma. Bakine kutije sa broševima i šalovima koji na prvi pogled ne idu ni uz šta, a na drugi idu uz sve, starije su od svakog trenda. Možda nam ne treba novi trend, već pogled u sopstveni orman. Koji je poslednji komad koji si obukao samo zato što ti se dopadao?