Skip to content

Kuća Rosio Durkal u Torelodonesu: 660 kvadrata belog betona iz sedamdesetih, klavir sa porodičnim fotografijama i soba sa tapetom kao muzička kutija

1 min. čitanja
Podeli
Kuća Rosio Durkal u Torelodonesu: 660 kvadrata belog betona iz sedamdesetih, klavir sa porodičnim fotografijama i soba sa tapetom kao muzička kutija

Rosio Durkal bi 4. oktobra napunila 82 godine. Španska pevačica i glumica, koja je preminula 2006, pola života provela je na turnejama po Latinskoj Americi, ali se vraćala na jedno mesto: porodičnu kuću u Torelodonesu, kod Madrida. To nije vila za naslovnu stranu, već dom iz sedamdesetih u kojem se i dalje vidi kako je živela žena koja je na sceni bila zvezda, a kod kuće - „Marijeta”, kako su je zvali najbliži.

Beli beton na stenama

Imanje se prostire na 10.000 kvadratnih metara, sa pogledom na Sijeru de Gvadaramu i manastir El Eskorijal. Sama kuća ima 660 kvadrata i pet spavaćih soba, izgrađena u duhu belog brutalističkog stila iz sedamdesetih: beli cement, vidljiva konstrukcija, čiste linije i volumeni koji se uklapaju u nagib terena. Oko nje rastu čempresi, borovi i hrastovi karakteristični za taj kraj - dovoljno gusto za privatnost, a dovoljno retko da se kuća ne krije od prirode.

Ko je odrastao pored vikendica i kuća iz tih godina, prepoznaće logiku: beton se tada nije skrivao, a građevina je trebalo da izgleda kao deo stene, ne kao strani predmet na njoj.

Salon koji je i porodični album

Srce kuće je salon visok dva sprata, sa masivnim ugrađenim kaminom i crnim koncertnim klavirom koji služi i kao instrument i kao polica za porodične fotografije. Tekstil je u neutralnim tonovima, u somotu, što visokom prostoru daje toplinu. Pod je od tamnog drveta, a tepisi dele zone za sedenje, razgovor i muziku. Na zidovima: svetiljke u obliku svećnjaka, slike na platnu i keramika, možda donesena sa putovanja po Meksiku.

To je dekoracija koja nije napravljena za fotografisanje, već skupljana godinama. Svaki predmet ima adresu odakle je došao, i upravo zato prostor ne izgleda zastarelo iako pripada drugom vremenu.

Kutak za čitanje u satenu

Jedan od najfotografisanijih delova je kutak za čitanje: kauč od svetloplavog satena sa resama, jastučići sa detaljima od šenila i bele lakirane police po meri, sa neoklasičnim lajsnama, na kojima stoje knjige i keramika. Rese, koje su dugo važile za kič iz bakine sobe, danas se ponovo vraćaju u uređenje, a ovaj kutak pokazuje zašto - u mirnoj paleti one dodaju mekoću, ne preterivanje.

Efekat „muzičke kutije”

U drugoj prostoriji zidovi su prekriveni tapetom sa pejsli šarom u pečenoj sijeni, kobaltnoplavoj i krem boji. U njoj dominira divan od tamnog bordo somota, sa jastučićima od tkanine sa šarom tapeta. To je profesionalni trik dizajnera enterijera: kada se zid i tekstil poklapaju, soba deluje kao celina, zatvorena i topla, kao unutrašnjost muzičke kutije. Trik koji se lako kopira i u stanu, bez 660 kvadrata - dovoljno je nekoliko rolni tapeta i dobar tapetar.

Zlatne ploče i bazen među hrastovima

Kuća ima i muzičku sobu, u kojoj zlatne i platinaste ploče pevačice vise kao umetnička dela. To je bilo mesto za inspiraciju i rad, ne izložba za goste. Napolju, u centru vrta, nalazi se bazen, okružen pažljivo održavanim zelenilom, koje dvorište pretvara u oazu u duhu arhitekture iz sedamdesetih.

Danas je kuća u vlasništvu ćerke Šaile Durkal. Ostala je mesto gde je Rosio gledala decu kako rastu i gde je balansirala međunarodnu karijeru i porodični život. U vreme kada se kuće poznatih prodaju preko oglasa i tura na Instagramu, kuća koja je ostala u porodici govori više o svojoj vlasnici od bilo kog kataloga.