Skip to content

Dizajnerka Kovadonga Rodrigez Kintana otvara svoj dom u Madridu: crne somotske sofe, skulptura od železničkih pragova i lampe od recikliranih plastičnih flaša

1 min. čitanja
Podeli
Dizajnerka Kovadonga Rodrigez Kintana otvara svoj dom u Madridu: crne somotske sofe, skulptura od železničkih pragova i lampe od recikliranih plastičnih flaša

Kovadonga Rodrigez Kintana je Galicijka koja živi u Madridu, pravnica specijalizovana za međunarodno pravo, sa karijerom u Briselu, Londonu i Buenos Ajresu. Godine 2015. osnovala je brend CLO, koji spaja modu, dom i predmete. Sada otvara svoj dom u Madridu, zajedno sa ćerkom Olivijom Kosmen - i taj dom je najbolja reklama za ono što ona prodaje.

Sama kaže da nije želela da kuća šalje bilo kakvu poruku. Poštovala je racionalističku arhitekturu zgrade, njeno poreklo i epohu, a zatim dodala lični karakter i udobnost. Dom je prostran, ali sa toplim uglovima, pun ličnih predmeta: slika od prijatelja, porcelan njene bake, suveniri sa putovanja.

Glavni salon. Prostor vode dva velika umetnička dela: delo od smole Horhea Kardarelija i platno Antonija Murada. Rešetkasta vrata od američkog oraha vode ka trpezariji. Stočić za kafu je od gravirane kože, sofe su od crnog somota, preko njih je prebačen šal od lana i svile marke CLO, a skulptura „Ver la vida” izrađena je od železničkih pragova.

Drugi i treći salon. Skulptura „Tristan i Izolda” je od recikliranog drveta, iz antikvarnice Merale. Pored nje stoje fotografija Pas Hurista iz serije „El Tiempo Deshace” i sto od kamena iz Kampaspera i kože. U trećem salonu, ispod slike „Los Músicos de Falcön”, nalaze se fotelje od javorovog drveta, u zelenom somotu i koži, iz galerije Tiempos Modernos.

Salon sa sivim kaučem, kožnim stočićem i skulpturama od recikliranog drveta u domu Kovadonge Rodrigez Kintane

Kuhinja i garderoba. Na šanku stoje šal marke CLO i bokal Gordiola, zid je obložen rešetkastom oblogom boje cimeta i smolom od prirodnih pigmenata, lampa je od muranskog stakla, a posuđe je Sargadelos. U garderobi dva ormana od patiniranog mesinga sa art deko geometrijom okružuju konzolu od mermera, mesinga i zatamnjenog ogledala, koja potiče iz jedne pariske zlatare. Iznad nje je slika „Igrači badmintona” Bejkera, iz 19. veka.

Salon sa ogledalima. Dva ogledala-blizanca marke Sine Nomine, vunene fotelje boje grafita i prugasti vuneni kauč u tonu prepečenog hleba. Mirne boje, bogati materijali, ništa nametljivo.

Bašta i terasa. Jezerce sa lokvanjima, papirusom i paprati, dva trema - gornji kao dnevna soba, donji kao trpezarija - i bazen sa mestom za obedovanje ispod perforirane pergole od korten-čelika, koju su izradili kovači iz Argande. Na terasi je sto sa cinkanom pločom i dve lampe Chimbarongo Alvara Katalana de Okona, izrađene od recikliranih PET flaša i pletenog pruća.

Trpezarija na terasi sa dugim stolom i pletenim lampama iznad njega

Filozofiju iza svega ovoga ona naziva „povezivanjem emocija” i „emocionalnom sledljivošću”: komadi koji su dobri i lepi, jednostavni jer je uklonjeno sve nepotrebno. Šare i geometrija su u središtu brenda, a rad sa španskim zanatlijama - tekstil, vez, koža, keramika, građevinarstvo - prema njenim rečima je način da se to nasleđe nastavi. CLO danas ima izložbene salone u Milanu i Njujorku.

Za Oliviju, koja je odrasla uz brend, kaže da sama treba da pronađe svoj put; ako se ikada priključi, neka to bude iz sopstvenog interesa, s vremenom i s poštovanjem. Sama voli gradove, ali joj treba priroda, a ravnotežu pronalazi u domovima u Galiciji, u muzici i u veri.

Šta iz ovoga može da uzme neko sa stanom od 60 kvadrata u Karpošu? Ne skulpturu od železničkih pragova, već princip: da poštuješ arhitekturu koju si zatekao, umesto da je brišeš, i da dom puniš predmetima koji nešto znače. Slika od prijatelja, bakin porcelan, nešto doneseno sa puta. To se ne kupuje u butiku.