Skip to content

Mačka-krava protiv bola u leđima: trenerka pilatesa objašnjava zašto 10 minuta vežbi dva-tri puta nedeljno vredi više od dugih treninga s vremena na vreme

1 min. čitanja
Podeli
Mačka-krava protiv bola u leđima: trenerka pilatesa objašnjava zašto 10 minuta vežbi dva-tri puta nedeljno vredi više od dugih treninga s vremena na vreme

Bol u leđima jedan je od najčešćih hroničnih zdravstvenih problema i procenjuje se da u nekom trenutku života pogađa 80 odsto ljudi, češće žene. Toliko je čest da je većina naučila da živi sa njim, kao sa bučnim komšijom. Trenerka pilatesa Aka Serezo, jedna od autorki metode Meliora, tvrdi da ublažavanje i sprečavanje može da počne sa nekoliko jednostavnih položaja iz joge i pilatesa.

Prvi je takozvana mačka-krava, sekvenca iz klasične joge poznata kao Marđarjasana-Bitilasana. Toliko je osnovna da je ima gotovo svuda, najčešće kao zagrevanje: na času pilatesa, ali i na mnogo napornijim treninzima. Izvodi se na rukama i kolenima, sa dlanovima ispod ramena i kolenima ispod kukova. Sa udahom se stomak spušta ka podu, grudi se otvaraju i pogled ide nagore - to je „krava”. Sa izdahom se leđa zaobljavaju ka plafonu, stomak se uvlači, a glava pada između ruku - to je „mačka”. Dva položaja se smenjuju glatko, obično 3 do 5 puta.

„Mačka-krava je vrlo jednostavna vežba, ali sa mnogo koristi”, kaže Serezo. Prema njoj, dvostruki pokret nam dozvoljava da mobilišemo kičmu kroz savijanje i istezanje i da postanemo svesni da li se pokret usklađuje sa disanjem. Dodaje da je to i dobar način da se oslobodi napetost. Zato je stavlja na početak svake svoje sesije: pre vežbi snage, telo treba da istraži svoje opsege pokreta, a vežba otkriva i ukočenosti pre nego što počne pravi rad.

Kada već boli, posebno dole u lumbalnom delu, trenerka ne nudi čarobni recept. „Prvo treba razumeti odakle dolazi bol, jer nema svaki bol u leđima isto poreklo niti traži iste vežbe”, kaže. Kontraindikacije i savet lekara su na prvom mestu. Tek posle toga dolaze njene omiljene vežbe posle mačke-krave, sve ležeći na podlozi i sve nežne:

Disanje sa aktiviranjem dubokih trbušnih mišića, ležeći na leđima ili sedeći, da bi se naučila kontrola centra tela. Klizanje jednom nogom: na leđima, sa savijenim kolenima i stopalima na podu, polako se ispruži jedna noga i vrati, pa druga, a da se karlica ne pomeri. Naizmenični dodiri petom: kolena su savijena i podignuta iznad kukova, a stopala se naizmenično spuštaju do poda, a da se lumbalni deo ne izvije. I mala naizmenična podizanja nogu, sa stabilnom karlicom.

Za one koji nemaju bolove, a žele da ih izbegnu, savet je da se ne gleda samo donji deo leđa. „Ne bih se fokusirala samo na lumbalni deo, već i na pokretljivost grudnog dela i na to kako se kičma povezuje sa karlicom”, objašnjava Serezo. Ona preporučuje rotacije kičme, istezanje napred, izvijanje leđa unazad i položaj „sirena” iz pilatesa. I rečenica koju vredi zapamtiti: zdrava kičma nije samo fleksibilna, već kičma koja može da se kreće, da se stabilizuje i da proizvede snagu kada joj treba.

Koliko? „Doslednost je mnogo važnija od veoma dugih sesija s vremena na vreme”, kaže trenerka. Njena mera je pokretljivost dva do tri puta nedeljno, po oko 10 minuta. To je manje od jedne epizode serije koju gledaš uveče na kauču. Koliko nas će izdvojiti tih deset minuta na podu dnevne sobe - a koliko će čekati da leđa sama donesu odluku?