Skip to content

Plava kuća u Brievi: Lusija Boze provela je poslednje 23 godine u selu od stotinak stanovnika, a sada dom prima do 28 gostiju

1 min. čitanja
Podeli
Plava kuća u Brievi: Lusija Boze provela je poslednje 23 godine u selu od stotinak stanovnika, a sada dom prima do 28 gostiju

U Vašingtonu imaju Belu kuću, u Buenos Ajresu - Ružičastu. U Brievi, malom selu u španskoj provinciji Segovija, imaju Plavu kuću. Ne bilo kakvu plavu, već jaku „Klajn” plavu na fasadi i vratima doma u kojem je italijanska manekenka i glumica Lusija Boze provela poslednje 23 godine života.

Zvezda koja je postala komšinica

Majka pevača Migela Bozea i Lusije i Paole Domingin učinila je ovo selo od stotinak stanovnika svojim domom sve do smrti 2020. godine. Ovde nije bila filmska zvezda, već komšinica - voljena, bliska, uklopljena u lokalni život. Prema onima koji su je poznavali, imala je svoju grupu prijateljica sa kojima se često okupljala da slika, što je bila jedna od njenih najvećih strasti. Veza sa selom bila je toliko jaka da danas lokalni sociokulturni centar nosi njeno ime.

Od utočišta do seoske kuće za iznajmljivanje

Kuća je građena u stilu ovog ruralnog kraja Segovije, sa zidovima od vidljivog kamena, kao i većina kuća u selu. Potiče iz oko 1900. godine, nekoliko godina je stajala prazna, a krajem 2022. godine dobila je nove vlasnike. Posle renoviranja koje je sačuvalo većinu originalnih elemenata, otvorena je kao seoska kuća za iznajmljivanje kapaciteta do 28 gostiju.

Na ulazu vas dvorište odmah dočekuje velikom trpezarijom na otvorenom i roštiljem. Saksije, neke u visećim korpama, žardinjere po podu i puzavice koje se penju uz zadnji zid čine ovaj kutak malim zelenim utočištem. Kuća ima i malu terasu.

Mural koji se nije smeo dirati

Prizemlje je organizovano oko prostranog salona sa kaminom, u kojem dominira veliki mural italijanskog umetnika Emilija Farine, ličnog prijatelja glumice. Novi vlasnici odlučili su da ga sačuvaju netaknutim, svesni da je to jedan od najvrednijih delova kuće. Lusija je volela da loži vatru čim dođu hladni meseci, a zidani kamin i danas poziva goste na isti osećaj topline drveta. Salon nije izgrađen oko televizora: za filmove postoji drugi, intimniji salon upravo iznad njega.

Salon sa kaminom i muralom Emilija Farine u Plavoj kući u Brievi

Kuhinja oko koje se sve vrti

Pored salona je kuhinja sa ostrvom, otvorena prema trpezariji. Vlasnici su zadržali nameštaj koji je bio deo svakodnevice, poput velikog originalnog kredenca, i nekoliko slika i predmeta koje je Lusija lično izabrala. Pored prozora je kutak za doručak, a namigivanje bivšoj vlasnici je frižider u Klajn plavoj. Dodali su i nešto za zabavu - sto za stoni fudbal. Drveni plafoni spajaju se sa kamenim zidovima, a osnova ostrva, obložena vidljivom ciglom, daje ručno rađen dodir.

Kuhinja sa ostrvom obloženim ciglom u Plavoj kući u Brievi

Spavaća soba sa baldahinom

Glavna spavaća soba je u prizemlju, prostrana i sa sopstvenim kupatilom, a u njoj je krevet sa baldahinom koji je ostao iz vremena kada je kuća bila privatni dom. Dodatna sofa na razvlačenje prilagođava sobu grupama. Na gornjim spratovima su ostale spavaće sobe, sa krevetima na sprat i krevetima na izvlačenje - tu se najjasnije vide potrebe turističkog iznajmljivanja.

Najmoderniji dodatak je grejani bazen sa slanom vodom, u kojem Lusija nikada nije uživala, jer je izgrađen godinama posle njene smrti. Vlasnici su se potrudili da novo ne vrišti pored starog.

„Ni luda! Ja se odavde ne mrdam!”

Lusija Boze preselila se iz luksuznog naselja Somosaguas kod Madrida u podnožje planine Guadarama. Njen dom postao je i okupljalište dela španskog društva - među redovnim gostima bili su Marija Surita de Borbon, rođaka kralja Felipea VI, i pisac Boris Isagire. Razloge je sama navodila: tišina, malo ljudi, zdrava sredina. Ni sin nije uspevao da je pomeri: „Sin me stalno ubeđuje da opet živim s njim. Ni luda! Ja se odavde ne mrdam!”

Vlasnici priznaju da je ime Lusije Boze prve godine bilo glavni mamac za goste. Danas, kažu, gosti dolaze i zbog dobrih ocena i preporuka od usta do usta. Koliko kamenih kuća u našim selima od stotinak stanovnika čeka da ih neko spase pre nego što ih vreme sruši - i to bez zvezde koja je u njima živela?