Skip to content

Mercedes zaustavlja ulaganja u nemačke fabrike: od radnika traži 40 sati nedeljno bez veće plate

1 min. čitanja
Podeli
Mercedes zaustavlja ulaganja u nemačke fabrike: od radnika traži 40 sati nedeljno bez veće plate

Balkan zna nemački automobilski model iz gastarbajterskih priča: dobra plata, kratka radna nedelja, radno mesto koje se čuva do penzije. Sada je Mercedes-Benz saopštio da zasad neće ulagati u svoje fabrike u Nemačkoj. To je rekao Mihael Šibe, rukovodilac proizvodnje, a direktorka za ljudske resurse Brita Zeger već računa koje pogone kompaniji vredi da zadrži dugoročno.

Mercedes nije sam. Folksvagen razmišlja o zatvaranju pogona, a Boš najavljuje hiljade otpuštanja. Uprava Mercedesa traži niže troškove, duže radno vreme i manje dodatnih isplata. Najkonkretniji predlog: zaposleni umesto sadašnjih 35 da rade do 40 sati nedeljno, bez povećanja plate. Kompanija procenjuje da bi samo time uštedela oko 800 miliona evra godišnje. Pet sati više svake nedelje, a plata da ostane gde je - tako zvuči „restrukturiranje” kada se prevede na jezik radnika.

Sindikat: „Zatvaranje ne dolazi u obzir”

IG Metal je reagovao odmah. „Zatvaranje fabrike za IG Metal ne dolazi u obzir”, poručila je regionalna sindikalna predstavnica Barbara Reš. Još oštriji bio je predsednik radničkog saveta Ergun Lumali: „Odlučno odbacujemo zatvaranje fabrike i znamo kako da se branimo.”

U igri je cela privreda, ne samo jedna fabrika. Nemački proizvođači automobila i njihovi dobavljači ostvarili su 2025. godine prihod od oko 534 milijarde evra i direktno zapošljavali u proseku 732.000 ljudi. Kada se uračunaju i šire ekonomske veze, automobilska industrija donosi oko 8,7 odsto bruto dodate vrednosti nemačke privrede.

Istočna Evropa kao argument

Tu nam se priča približava. Prema internim podacima navedenim u izveštaju, trošak rada u Mercedesovoj fabrici u Kečkemetu, u Mađarskoj, oko 75 odsto je ispod nemačkog proseka - dakle oko četvrtine - a zaposleni tamo rade duže. Šibe tvrdi da sat rada u Nemačkoj može da košta i do pet puta više nego u Istočnoj Evropi. Kada nemačka industrija pravi ovakva poređenja, pogodi ko je jeftini deo rečenice. I da li iko u toj upravi pita zašto radnik na istoku radi duže za četvrtinu troška - ili je to samo brojka koja lepo stoji na slajdu?

Kina: od kupca do konkurenta

Nemački model decenijama je počivao na skupim i kvalitetnim vozilima koja su se prodavala širom sveta s visokim maržama. Kinesko tržište bilo je ključno: Folksvagen, Mercedes-Benz i BMW tamo su prodavali milione automobila, a zarada iz Kine pokrivala je visoke troškove proizvodnje kod kuće. U međuvremenu je Kina od kupca postala jedan od najozbiljnijih konkurenata. Kompanije poput BYD-a razvile su električne automobile, baterije i softver i počele da osvajaju kupce agresivnim cenama. Folksvagen ima ozbiljne probleme na kineskom tržištu, a BMW i Mercedes beleže pad prodaje i zarade.

Zato uprave pokušavaju da deo tereta krize prebace na zaposlene. Ali duža radna nedelja neće napisati bolji softver, niti će vratiti izgubljeni tržišni udeo. To ne kažu samo sindikalci. Mihael Hiter, direktor Nemačkog ekonomskog instituta, koji je blizak poslodavcima, upozorava da je Nemačka izgubila veliki deo cenovne konkurentnosti, posebno u odnosu na Kinu, i procenjuje da je kineski juan potcenjen za 20 do 30 odsto. Prema njegovim rečima, čak ni bolja konkurentnost nemačke privrede ne bi potpuno izbrisala prednost kineskih proizvođača.

1984. ponovo na stolu

IG Metal ima više od dva miliona članova i najveći je pojedinačni sindikat u Nemačkoj. Upravo je taj sindikat izborio 35-časovnu radnu nedelju 1984. godine, posle skoro sedam nedelja štrajka metalaca. Danas predsednica Kristijane Bener priprema sindikat za jedan od najvećih radnih sporova u njegovoj istoriji. Izvršni odbor je 12. novembra odobrio mogućnost 24-časovnih upozoravajućih štrajkova, a u dosadašnjim kraćim prekidima rada učestvovalo je oko 464.000 zaposlenih. Sindikat traži povećanje plata od pet odsto, garancije za radna mesta i obavezujuće garancije za ulaganja u domaće fabrike.

Strah radnika je jednostavan: ako danas prihvate niže plate i duže radno vreme, da li će to zaista spasiti radna mesta - ili će se fabrika ipak zatvoriti za nekoliko godina? Svako ko je prošao tranziciju na Balkanu zna ovu scenu napamet: prvo ustupci, pa katanac.

Sledeći veliki test je 24. novembra, kada bi trebalo da počnu novi pregovori o platama u Folksvagenu. „Nemamo vremena za gubljenje”, upozorio je direktor za ljudske resurse Arne Majsvinkel. BMW, koji je dugo važio za jednog od najstabilnijih nemačkih proizvođača, takođe smanjuje broj zaposlenih, smanjenja osoblja očekuju se i u Poršeu i u Audiju, a Boš najavljuje dodatna otpuštanja. Stručnjaci upozoravaju da bi do 2030. u nemačkoj automobilskoj industriji moglo da nestane najmanje 200.000 radnih mesta.

Uprave krivicu prebacuju na kinesku konkurenciju, slabiju potražnju i troškove koje azijska tržišta više ne pokrivaju. Sindikat pokazuje na profite, dividende i greške menadžmenta. Pregovori još mogu da spreče širi sukob, ali su upozoravajući štrajkovi već odobreni. Ostaje pitanje koje niko u upravama ne postavlja naglas: ko će platiti godine kada se Kina gledala samo kao tržište, a ne kao konkurent?