Skip to content

Stan od 169 kvadrata u zgradi iz 1900. godine u ulici Serano u Madridu: bez zidova između dnevne sobe i kuhinje, sa vraćenim originalnim gredama i stolarijom po meri

1 min. čitanja
Podeli
Stan od 169 kvadrata u zgradi iz 1900. godine u ulici Serano u Madridu: bez zidova između dnevne sobe i kuhinje, sa vraćenim originalnim gredama i stolarijom po meri

Zgrada iz 1900. godine u ulici Serano, jednoj od najelegantnijih u Madridu. Unutra - stan od 169 kvadrata, oronuo i podeljen na male, mračne sobe. Vlasnici su želeli tri stvari: prirodno svetlo, vraćen originalni karakter i neutralan izgled, jer je stan namenjen dugoročnom izdavanju. Zadatak je preuzeo Estudio Hilera, studio arhitektica Terese Krijado, Heme Sančez i Nurije Martin, osnovan 2021. godine.

Rešenje je ono o kom sanja svaki vlasnik starog stana sa hodnicima i sobičcima, a retko se usudi: srušiti zidove i otvoriti prostor, ali zadržati ono što zgradi daje dušu. Studio je dizajnirao prostorije inspirisan originalnom arhitekturom i stilom iz sredine prošlog veka.

Dnevna soba sa nameštajem po meri

Zidovi su pali i pojavila se jedna otvorena dnevna zona, od dnevne sobe do kuhinje i trpezarije, koja koristi svetlo sa prednjih prozora. Zidovi i plafon su u prljavobeloj boji, a gipsani profili na spuštenim delovima vešto skrivaju originalne razlike u nivoima. Lanene zavese su do poda. Dve fotelje u stilu sredine veka, sa italijanskom inspiracijom i prugastom tkaninom, stoje naspram sofe i stočića za kafu izrađenih po meri i vintidž drvene komode. Postolje lampe u tonu bakra akcenat je koji se ponavlja kroz ceo stan.

Trpezarija ispod originalnih greda

Ovo je najsvetlije mesto u kući. Dve originalne drvene grede, restaurirane, odvajaju prostor bez ijednog zida. Sto sa svetlom pločom i drvenim nogama, klasične stolice od bambusa, vitrina po meri preko celog zida, bela viseća lampa i neutralan tepih - dovoljno, bez ičeg suvišnog.

Otvorena kuhinja sa ostrvom

Kuhinja je otvorena ka dnevnom prostoru, a zone dele dva materijala na podu: porcelan koji imitira kamen iz Kampaspera i drvo postavljeno u mađarsku riblju kost. Prednje površine od tamnog drveta kombinovane su sa visokim elementima u belom laku. Belo ostrvo sa visokim stolicama služi kao šank za doručak, a dve viseće lampe osvetljavaju radnu zonu. Odavde hodnik vodi ka tri spavaće sobe.

Otvorena kuhinja sa belim ostrvom i podom u riblju kost u stanu u ulici Serano u Madridu

Toalet za goste sa svojim karakterom

Mali toalet za goste je mesto gde stan sebi dozvoljava hrabrost: tapet u orijentalnom stilu, sa zgradama i pejzažima u tonovima bakra, roze i zelene. Lavabo od tamnog kamena, ogledalo sa ramom od drvenih kuglica i zlatna zidna lampa. Neutralan izgled za izdavanje ne mora da znači dosadan izgled.

Hodnik koji pokazuje stolariju

Hodnik je izlog stolarije po meri: vrata, pregrade i plakari u satenskoj prljavobeloj boji, sa finim profilima i geometrijskim letvicama. Celu stolariju dizajnirao je studio - i tu se vidi koliko stari stan dobija kad se detalj pravi ručno, a ne kupuje iz kataloga.

Spavaća soba sa uzglavljem po meri

Stan ima tri spavaće sobe, svaku sa svojim kupatilom. Tapacirano uzglavlje, izrađeno po meri, ima zaobljenu siluetu sa crnim rubom i tkaninu sa pepito šarom. Pored njega - vintidž drveni noćni ormarić, lampa sa postoljem od travertina, lanena posteljina i jastuk u tonu bakra.

Spavaća soba sa uzglavljem sa pepito šarom i lampom od travertina

Garderober sa zidovima od plakara i kupatilo puno svetla

Zidovi garderobera obloženi su plakarima koji ponavljaju profile iz spavaće sobe. U sredini stoji drvena komoda sa zaobljenim uglovima i belom pločom, koja radi kao ostrvo, a iznad nje viseća lampa organskog oblika. Kupatilo uz spavaću sobu otvara se ka garderoberu, a drvo povezuje dva prostora: lavaboi od sivog kamena na drvenom elementu, veliko ogledalo sa zaobljenim uglovima koje visi sa plafona i providne staklene pregrade oko tuša i toaleta.

Rezultat je stan koji izgleda kao da je ovakav od 1900. godine, a zapravo je potpuno nov. Koliko starih stanova u našim gradovima stoji podeljeno na mračne sobičke, čekajući da neko vidi da problem nije u zgradi, nego u zidovima koje je neko dozidao?