Skip to content

Izabel Aljende u 84. godini osvojila nagradu „Planeta”, prvu za koju je uopšte konkurisala: „Moj život je bio rolerkoster”

1 min. čitanja
Podeli
Izabel Aljende u 84. godini osvojila nagradu „Planeta”, prvu za koju je uopšte konkurisala: „Moj život je bio rolerkoster”

Izabel Aljende ima 84 godine, više od dvadeset knjiga prevedenih širom sveta i ime koje zna svako ko je ikada ušao u knjižaru. A ipak, nagrada „Planeta” za 2026. godinu prva je književna nagrada za koju se uopšte prijavila. „Nisam ovo očekivala, kakva velika emocija”, rekla je čileanska spisateljica, koja je 15. oktobra u Barseloni primila nagradu iz ruku španskog kralja Felipea i kraljice Leticije.

Nagrađeni roman zove se „Čas pred zoru” i, prema izdavačima, zatvara svet likova iz „Kuće duhova” - knjige kojom je Aljende postala svetsko ime. Krug koji se zatvara više od četiri decenije kasnije, na sceni gde se obično takmiče autori koji tek traže ime.

Mesecima pre nagrade, u svom domu u Sosalitu u Kaliforniji, opisala je svoj život jednom slikom: „Moj život je bio rolerkoster.” Uspesi i padovi - i najteže, smrt ćerke Paule. „Konačno sam našla mir i ljubav”, kaže ona o današnjem periodu.

Paula je pala u komu sa 28 godina i preminula 1992, u 29. godini. Aljende priča da joj je obećala da će živeti i za nju, i da se, kad se nađe pred teškom odlukom, pita šta bi Paula uradila. „Jedino što je meni pomoglo jeste da je stalno imam u mislima”, kaže spisateljica. I rečenica koju izgovara bez patetike: „Smrt je strašna neprijatnost, ali nije prepreka ni ljubavi ni komunikaciji.”

Godine 2019. udala se za američkog advokata Rodžera Kukrasa, posle dve duge veze pre toga. Ona ne govori o strasti, već o drugarstvu, prijateljstvu i poverenju - rečima koje se retko čuju kad poznate ličnosti opisuju svoje brakove. Sin Nikolas živi dvanaest minuta od njene kuće i radi sa njom u fondaciji i na njenim projektima.

Da li za nečim žali? „Za svim”, kaže Aljende i smeje se. Žena koja je preživela najgore što može da se dogodi roditelju, u 84. godini stoji na sceni sa nagradom u ruci i šali se na račun sopstvenog kajanja. Koliko bi nas imalo takvu hrabrost - da se prijavi na konkurs posle više od četiri decenije pisanja, rizikujući da izgubi?