Skip to content

Sara Ferguson dočekala 67. rođendan u iznajmljenoj kući: ćerke Beatris i Judžini posećuju je tajno i „mnogo se stide”

1 min. čitanja
Podeli
Sara Ferguson dočekala 67. rođendan u iznajmljenoj kući: ćerke Beatris i Judžini posećuju je tajno i „mnogo se stide”

Šezdeset sedam svećica, a od nekadašnjeg života skoro ništa. Sara Ferguson, bivša vojvotkinja od Jorka, dočekala je rođendan u iznajmljenoj kući u okolini Londona. Kraljevski status je izgubila, dom u kojem je živela napustila, dobrotvorne organizacije razišle su se s njom, a krug prijatelja znatno joj je tanji. Sve je počelo da se ruši kada su u javnost izašle njene veze s Džefrijem Epstinom.

Britanski komentatori ovu godinu nazivaju najgorom u njenom životu. I prošla je u bekstvu od pogleda. Prema izveštajima, viđena je u klinici u Švajcarskoj, a boravila je i u skijaškoj vili dugogodišnjeg prijatelja i bivšeg partnera Pedija Meknalija, koji je preminuo u julu u 88. godini. Zatim - iznajmljen dom, daleko od dvoraca i od fotografa.

Najbolniji deo priče su ćerke. Kraljevski komentator Fil Dampijer tvrdi da su i princeza Beatris i princeza Judžini poslednjih nedelja posetile majku tamo, ali privatno, bez ikakve najave. „Mnogo se stide”, kaže on, i dodaje da odnos majke i ćerki više nije tako blizak kao ranije. Dve odrasle žene, članice kraljevske porodice, posećuju sopstvenu majku kao da idu na tajni sastanak. To dovoljno govori koliko brzo jedno ime postaje teret kada se poveže s pogrešnim čovekom.

Bivši suprug Endru, koji je takođe ostao bez titule princa, živi na farmi Marš na imanju Sandringem. Izvor „Tajmsa” rekao je da je Ferguson tamo „persona non grata”. Zašto - zvanično se ne zna. Ali dokumenti o Epstinu, prema pisanju medija, upućuju na to da je upravo ona upoznala Endrua s Epstinom. Ako je tako, ironija je surova: žena koja je dovela Epstina u njihov život sada nije dobrodošla ni na pragu bivšeg supruga.

Šta sledi? Prema Dampijeru, Ferguson razmišlja o knjizi u kojoj bi rekla sve, o televizijskom projektu ili o biznisu. Ona negira da piše knjigu, ali komentator je ubeđen da će pokušati da se vrati. Kada se vrata palata zatvore, priča ostaje jedini kapital. Pitanje je da li će publika želeti da sluša nju - ili samo još nešto o Epstinu.