Skip to content

Gotovo svako treće dete u Makedoniji živi u siromaštvu: Država šest godina nema strategiju

1 min. čitanja
Podeli
Gotovo svako treće dete u Makedoniji živi u siromaštvu: Država šest godina nema strategiju

Gotovo 22 odsto građana Makedonije živi ispod linije siromaštva. Kod dece je ta brojka 29,5 odsto - gotovo svako treće dete. A 38 odsto dece živi u višedimenzionalnom siromaštvu, u uslovima koji ugrožavaju njihovo zdravlje, učenje, bezbednost i razvoj. Ovo nisu brojke iz nekog izveštaja o dalekoj zemlji - to su podaci koje je Makedonska platforma protiv siromaštva (MPPS) poslala Vladi povodom 17. oktobra, Međunarodnog dana iskorenjivanja siromaštva.

U otvorenom pismu, platforma - savez sa više od 50 članica - traži hitno donošenje sveobuhvatne Nacionalne strategije protiv siromaštva. Detalj koji najviše govori jeste da takva strategija ne postoji još od 2020. godine. Šest godina država nema strateški dokument za problem koji živi gotovo svaki peti građanin, dok se odgovornost, prema organizacijama, prebacuje između centralne i lokalne vlasti.

Dečji dodaci: 19 naspram 88 odsto

Najjače poređenje u pismu jeste ono sa Evropskom unijom. U Makedoniji samo 19 odsto domaćinstava sa decom prima dečje i porodične dodatke - u EU to je 88 odsto. U vrtić ide 45,5 odsto dece uzrasta od tri do šest godina, a kod romske dece samo 17 odsto; u EU obuhvat je 95 odsto. Najpogođenija su deca iz višečlanih porodica, deca samohranih roditelja i romska deca.

Nedostatak vrtića i usluga nege nije samo socijalni, već i ekonomski problem. Žene obavljaju 72,5 odsto neplaćenog kućnog rada i brige o deci i starima, a više od polovine žena u zemlji neaktivno je na tržištu rada. Kad nema ko da čuva dete ili bolesnog roditelja, neko mora da ostane kod kuće - a brojke pokazuju da je to najčešće žena.

Šta traži platforma

MPPS traži mere u šest oblasti: sprovođenje Evropske garancije za decu i uvođenje univerzalnog dečjeg dodatka; stanovanje dostupno mladima i prevenciju beskućništva; više vrtića i usluga za decu sa invaliditetom i za starije; dosledna zaštita radničkih prava kako bi se smanjilo siromaštvo među zaposlenima; manje plaćanja iz džepa za zdravstvene usluge; i odgovarajuće penzije uz podršku aktivnom starenju.

Platforma upozorava da strategija ne sme da ostane dokument bez budžeta i mehanizama za sprovođenje. To je možda i ključna rečenica. Šest godina bez strategije je loše - ali još gore bilo bi dobiti strategiju koja će završiti u fioci. Da li će Vlada odgovoriti na pismo, ili će 17. oktobar proći kao još jedan dan iz kalendara međunarodnih dana?