Skip to content

Mickoski „imao obaveze” i nije došao na sud: Ristoska tuži VMRO-DPMNE zbog „Kakav kraj”

1 min. čitanja
Podeli
Mickoski „imao obaveze” i nije došao na sud: Ristoska tuži VMRO-DPMNE zbog „Kakav kraj”

Premijer Hristijan Mickoski bio je uredno pozvan u Osnovni građanski sud Skoplje, kao zakonski zastupnik VMRO-DPMNE, da se izjasni o partijskim saopštenjima protiv bivše javne tužiteljke Lenče Ristoske. Nije došao. Advokatica partije, Ružica Nikolovska, rekla je da je premijer imao neodložne službene obaveze i da njegovo prisustvo nije bilo obavezno.

„Bilo je više meseci u kojima je predsednik VMRO-DPMNE mogao da uskladi svoj raspored. Smatram da njegov nedolazak pre svega predstavlja nepoštovanje suda”, rekla je Ristoska posle ročišta. Ona traži da sud utvrdi klevetu i uvredu i odštetu od 300.000 denara.

Saopštenje objavljeno na „specifičan” dan

Tužba se odnosi na prvo iz niza saopštenja, objavljeno 14. oktobra 2025. godine, pod naslovom „Ristoska - tužan simbol nepravde s državnim bonusima i službenom karticom u službi Zaeva i Grubija”. Tada je ona zastupala predmete „Talir 1”, gde je partija bila optužena, i „Talir 2”, gde je njena imovina bila zamrznuta. Partija je tražila odmrzavanje imovine, Ristoska je predložila da se zahtev odbije - i sud ga je odbio upravo na dan kada je izašlo saopštenje. Posle njega usledilo je još 16 saopštenja u kojima je ona pomenuta.

Pred sudom Ristoska je rekla da nikada nije koristila službenu karticu niti je bila zadužena njome, i da je sve naknade uredno prijavila. Frazu „Kakav kraj”, kojom je saopštenje počinjalo, kaže, doživela je kao pretnju krajem njene karijere, koja dolazi od partije na vlasti koja je stranka u predmetima koje ona vodi.

Sloboda govora - za partiju na vlasti

Advokatica Nikolovska smatra da je iskaz Ristoske bio više politika nego pravni argumenti, a saopštenje - izraz slobode govora. Ona tvrdi i da je ovo jedini slučaj u istoriji pravosuđa u kojem tužilac koji postupa u aktuelnom predmetu protiv aktuelne partije podnosi tužbu. Ristoska je kasnije podnela ostavku, pošto su joj oduzeta ovlašćenja za predmete „Talir”, a Savet tužilaca je tada utvrdio da izjave protiv nje nisu predstavljale pritisak.

Sloboda govora je vrednost. Ali kada partija na vlasti objavljuje saopštenja protiv tužiteljke koja se usprotivila odmrzavanju njene imovine, a zatim njen lider nema vremena da dođe na sud i da ih objasni, pitanje nije samo pravno. Ko štiti tužioce kada je partija protiv koje postupaju i partija koja vlada?