Skip to content

Mera zabrane je parče papira: za 24 sata prijavljeni supruzi, bivši partneri i sinovi

1 min. čitanja
Podeli
Mera zabrane je parče papira: za 24 sata prijavljeni supruzi, bivši partneri i sinovi

Suprug koji presreće ženu na radnom mestu. Sin koji napada majku. Bivši partner koji piše pretnje preko društvenih mreža dok teče brakorazvodni postupak. To nije lista iz godišnjeg izveštaja - to je jedan radni dan u policijskim biltenima.

U Gostivaru je prijavljen 46-godišnji muškarac koji je, prema prijavi, fizički napao suprugu baš tamo gde ona radi. U Skoplju je 60-godišnja žena prijavila da ju je napao sopstveni sin. U tetovskom selu, žena je uhođena i dobija poruke sa pretnjama od supruga sa kojim je u postupku razvoda. Plus privođenja zbog kršenja izrečenih mera zabrane prilaska.

Priča iz Dračeva koja govori sve

Najviše govori jedan slučaj koji na prvi pogled izgleda kao zabuna. U četiri ujutru, 35-godišnja žena prijavila je da ju je prethodne večeri, oko devet, u domu u Dračevu, fizički napao njen 33-godišnji suprug. Pola sata kasnije, u četiri i trideset, on se javio u policiju i prijavio da mu je ona uputila pretnje i da je ona napala njega.

Iz policije kažu da će nakon celovitog dokumentovanja slučaja uslediti odgovarajuće prijave. To je formulacija koja se ponavlja ispod svake ovakve prijave, mesecima unazad.

Mere postoje na papiru

Deo privođenja nije za novi napad - nego za kršenje već izrečene zabrane prilaska. Znači sistem je već reagovao jednom, sud je već rekao šta ne sme da se radi, a čovek se ipak pojavio pred vratima.

To je mesto na kojem se cela priča o zaštiti raspada. Mera nije zid. Ona je parče papira koje vredi onoliko koliko vredi kontrola iza nje - a kontrola se očigledno svodi na to da se žrtva ponovo javi u policiju.

Šta znači „24 sata”

Ovi slučajevi su sakupljeni u jednom policijskom preseku za jedno denonoćje. Nije kampanja, nije akcija, nije specijalna nedelja za podizanje svesti. To je normalan protok - i baš zato je teže za čitanje od bilo koje kampanje.

Pitanje nije da li policija piše prijave. Piše. Pitanje je zašto je obrazac isti svakog meseca, zašto se mere krše bez posledice koju žrtva oseća kao zaštitu, i ko u sistemu uopšte broji ponovljivost umesto samo pojedinačne slučajeve?