Skip to content

Dva bivša direktora Palantira skupila 17 miliona dolara za veštačku inteligenciju koja projektuje cele zgrade: bez iskustva u arhitekturi, a žele da zamene AutoCAD i Revit

1 min. čitanja
Podeli
Dva bivša direktora Palantira skupila 17 miliona dolara za veštačku inteligenciju koja projektuje cele zgrade: bez iskustva u arhitekturi, a žele da zamene AutoCAD i Revit

Endi Elder i Ardžun Matur bili su cimeri na Stanfordu, a potom su proveli po deceniju u Palantiru. Elder je vodio dizajn proizvoda za tim od 800 ljudi koji je gradio softver za američku odbranu i obaveštajne službe, a Matur je bio viši potpredsednik u komercijalnom delu. Sada izlaze iz senke s Dreamom, startapom sa 17 miliona dolara (oko 15,2 miliona evra) početnih investicija predvođenih firmom Andreessen Horowitz. Direktnog iskustva u arhitekturi nemaju.

Teza im je razumna: u SAD se danas gradi manje nego pre nekoliko decenija, a troškovi gradnje su skočili. „Od interneta preko telefonske linije stigli smo do superinteligentne veštačke inteligencije, a sposobnost da gradimo fizički svet zapravo nam se smanjila”, kaže Matur. Prema njemu, arhitekte i inženjeri i dalje crtaju deo po deo u starom softveru, a VI tamo nema nikakvu ulogu. Rešenje je, naravno, njihov proizvod, zamišljen da zameni AutoCAD i Revit kompanije Autodesk.

Običan jezički model može da nacrta sliku zgrade, ali ona neće stajati. Dream tvrdi da je njegov model učen na podacima o zgradama s više od 9 miliona kvadratnih metara površine, izvučenim iz arhiva građevinskih dozvola širom SAD. „Naš model zaista razume šta ima u tim zidovima. Kakvi su materijali korišćeni, od čega su napravljene grede i koliko težine mogu da izdrže”, kaže Elder. Pristup su krstili „strukturna kognicija”, izraz koji zvuči veće od onoga što za sada može da se proveri: 10 aktivnih projekata u Teksasu i Kaliforniji, gde alat služi za koncepte i procenu troškova.

Slične alate razvijaju i Motif, Snaptrude i Arcol, ali osnivači tvrde da samo oni imaju model koji odmah projektuje cele zgrade. Potvrda dolazi od Kimberli Tan iz Andreessen Horowitza, koja kaže da nije videla drugog s takvim tehničkim pristupom. Njena firma je, naravno, ta koja je uložila novac.

U Skoplju, koje pamti zemljotres od 26. jula 1963, statika nije slajd iz prezentacije. Model je učen na američkim dozvolama, a pitanje koje ostaje najprostije je: kad mašina pogrešno proceni gredu, ko stavlja potpis ispod projekta? I ako ovakvi alati stignu na Balkan, da li će iko uopšte pitati ko je proverio proračune?