Skip to content

Spavanje do podneva u subotu ne vraća uvek izgubljeno: specijalista Aleks Fere Maso poredi san sa programom veš-mašine

1 min. čitanja
Podeli
Spavanje do podneva u subotu ne vraća uvek izgubljeno: specijalista Aleks Fere Maso poredi san sa programom veš-mašine

Kazaljke su se vratile sat unazad i opet oživele staru zabludu: sve što se izgubi od ponedeljka do petka vraća se u subotu do podneva. Specijalisti za medicinu sna imaju loše vesti o ovoj aritmetici. Ne vraća se uvek.

Prvo, o satu. Dr Mira Berenger, direktorka odeljenja za zdravlje mozga, san i performanse u klinici ZEM Wellness u Altei, objašnjava da unutrašnji sat upravlja ciklusom budnosti i sna, telesnom temperaturom, lučenjem hormona i budnošću. Zato i pomeranje od samo 60 minuta traži period prilagođavanja.

Neuropsihološkinja Valerija Medina iz NeuronUP kaže da kod nekih ljudi promene u spavanju i veća pospanost traju oko nedelju dana. Ali zimsko vreme, prema njoj, bolje odgovara biološkom satu, jer se jutarnja svetlost poklapa s početkom aktivnosti. Oktobarska promena je, dakle, dobar trenutak da se popravi odmor, a ne izgovor za njega.

Dr Aleks Fere Maso, specijalista za medicinu sna, spavanje poredi s veš-mašinom. „Svaki čovek ima svoj program sna”, kaže on. Ako se ciklus prekine ranije, to je isto kao da izvadiš veš pre nego što se program završi. Izlazi, ali nije opran. I dodaje nešto što treba da čuje svako ko s ponosom kaže da godinama spava malo: rečenica „ja sam oduvek spavao svoje sate” ne znači da spavaš dovoljno.

Pravi problem, prema njemu, nije oktobarsko pomeranje, nego ono što radimo svake nedelje. Zove se socijalni džet-leg: razlika između radnih dana i rasporeda od petka do nedelje. Njegov primer je običan radni dan. Čoveku treba 8 sati, leže u ponoć, ustaje u 6 za posao. To su dva sata duga dnevno, deset sati za pet radnih dana.

Može li takav dug da se vrati za vikend? Fere Maso kaže da telo „neće uvek uspeti da se oporavi”, posebno kod ljudi čiji je organizam navikao na rano buđenje. Mehanizmi oporavka postoje, ali ne mogu uvek da nadoknade izgubljeno. Najbolji pokazatelj da li spavaš dovoljno, prema njemu, jeste buđenje u isto vreme svakog dana.

Saveti njih dvoje toliko su jednostavni da zvuče dosadno: redovan raspored, prigušeno svetlo uveče, šetnja dok je dan i redovno vežbanje. Dr Berenger kaže da s hronobiološke tačke gledišta to ima više smisla od dugog spavanja jednog konkretnog dana. Subota do podneva, dakle, nije lek. To je još jedan program koji prekidamo na pola.