Skip to content

133 miliona evra izgorelo za tri godine, a procena rizika je iz 2007. godine

1 min. čitanja
Podeli
133 miliona evra izgorelo za tri godine, a procena rizika je iz 2007. godine

133.663.967 evra. Toliko iznosi procenjena materijalna šteta od požara u Makedoniji u periodu od 2023. do 2025. godine, prema podacima JP „Nacionalne šume” sadržanim u revizorskom izveštaju Državnog zavoda za reviziju.

Od tog iznosa, 83.121.333 evra otpada samo na 2024. godinu. Gotovo dve trećine trogodišnje štete - u jednoj sezoni.

Brojke pod tom brojkom

U istom trogodišnjem periodu evidentirano je 82.714 hektara opožarene površine i 914.657 kubnih metara izgorele drvne mase. Podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare daju još težu sliku: u 2024. godini u Makedoniji je registrovano 97.660 hektara izgorele površine - najviše u poslednjoj deceniji i više od ukupne opožarene površine u prethodnih šest godina zajedno.

Razlika između dve brojke za opožarene površine proizlazi iz različite metodologije izvora. Ali obe vode do istog zaključka.

Finansijska procena je pri tom samo jedan deo gubitka. Kada gori šuma, ne iščezava samo drvna masa - uništavaju se ekosistemi, staništa, plodni sloj zemljišta i prirodne barijere protiv erozije. Povećava se rizik od klizišta i poplava, a obnavljanje može trajati decenijama.

Šta su utvrdili revizori

Zaključak Državnog zavoda za reviziju je da sistem zaštite i spasavanja ne raspolaže potpunom pripremljenošću za pravovremeno i efikasno suočavanje s katastrofama. Konstatovane su slabosti u strateškom planiranju, koordinaciji između institucija, upravljanju resursima, kao i nedostatak kadra, opreme i investicija u modernizaciju.

Ali jedan red iz izveštaja teži više od svih ostalih. Slabosti i potreba za reformama konstatovani su još skriningom koji je EU sprovela 2018. godine. Do dana revizije te reforme nisu sprovedene.

Osam godina.

Dokumenti koji čekaju potpis

Izrađena je Nacrt strategija za period 2026-2030 - nije usvojena. Nije doneta ni Godišnja programa zaštite i spasavanja. Plan zaštite i spasavanja nije ažuriran, a u reviziji nije prezentovan dokaz da ga je Vlada usvojila.

Procena ugroženosti od prirodnih nepogoda i drugih nesreća doneta je 2007. godine i od tada nije ažurirana.

Devetnaest godina. Klima se u tom periodu promenila; dokument po kome se procenjuje rizik - nije.

Šta kaže direktor DZS

Stojanče Angelov, direktor Direkcije za zaštitu i spasavanje, kaže da je na slabosti u sistemu ukazivao još dok je bio direktor Centra za upravljanje krizama. Smatra da je deo njih značajno smanjen prošlogodišnjim izmenama Zakona o upravljanju krizama i Zakonom o zaštiti i spasavanju donetim u junu ove godine.

Njegov najjači argument je operativan: „Ovog leta nije bilo potrebe za traženjem međunarodne pomoći. Naprotiv, prvi put od postojanja, DZS je u Evropskom mehanizmu za zaštitu i spasavanje deklarisao dva er traktora za pomoć drugim zemljama. I pored postojećih slabosti i nedostataka, ovog leta Makedonija se najuspešnije dosad suočila s požarima na otvorenom prostoru.”

Angelov najavljuje da reforme nastavljaju ka stvaranju jedinstvene institucije koja će ujediniti funkcije CUK i DZS.

Dve slike se ne isključuju - i to je problem

Revizija vidi sistem s dokumentima iz 2007. i nerealizovanim reformama iz 2018. Direktor vidi leto u kome se nije tražila pomoć iz inostranstva. Obe mogu biti tačne istovremeno, jer mere različite stvari: jedno meri kako se gasi, drugo meri da li se uopšte sprečava.

Moderno upravljanje katastrofama počiva na jednom pravilu - najbolja intervencija je ona koja sprečava da kriza preraste u katastrofu. Makedonski sistem je godinama orijentisan na reakciju: prvo interveniše lokalne protivpožarne snage, zatim državni resursi, pa policija, Vojska i vazduhoplovni kapaciteti.

To je poslednja linija odbrane, i ona očigledno funkcioniše bolje nego pre. Ali sistemi za rano otkrivanje, kamere, raščišćeni šumski koridori, pristupni putevi, lokalni rezervoari za vodu - to su stvari koje odlučuju da li će se uopšte stići do poslednje linije.

Revizija je utvrdila i gde idu pare: najveći deo sredstava išao je na tekuće rashode, uglavnom plate, a mnogo manji deo na kapitalne investicije. Bez kapitalnih investicija nema novih vozila, specijalizovane tehnike, dronova, senzora i komunikacionih sistema.

Jedna dobra sezona je dobra vest. Ali jedna dobra sezona nije sistem, i 133 miliona evra u pepelu su cena razlike između to dvoje.