Skip to content

U avgustu planirano 1.030 novih stanova, ali se prosečan planirani stan smanjio sa skoro 100 na 78 kvadrata

1 min. čitanja
Podeli
U avgustu planirano 1.030 novih stanova, ali se prosečan planirani stan smanjio sa skoro 100 na 78 kvadrata

Kranovi nad Skopljem gotovo su stalni deo pejzaža, a statistika za avgust zvuči kao građevinski bum. Izdato je 333 odobrenja za gradnju, 18,9 odsto više nego u avgustu prošle godine, kojima je predviđeno 1.030 novih stanova. Godinu dana ranije, u istom mesecu, planirano je bilo 646 stanova. Više stanova, dakle - ali ne i veći dom.

Detalj koji priča pravu priču krije se u kvadraturi. Ukupna površina planiranih stanova porasla je sa 64.251 na 80.530 kvadratnih metara, odnosno za oko 25 odsto, dok je broj stanova skočio za skoro 60 odsto. Prosta računica daje prosek od oko 78 kvadratnih metara po planiranom stanu ove godine, naspram skoro 100 kvadratnih metara prošle.

Kada je kvadrat preskup, stan se smanjuje

Jedan mesec nije trend, i to treba reći. Ali logika je jasna: kada cena kvadrata postane nedostižna, investitori smanjuju kvadraturu kako bi ukupna cena ostala u opsegu koji kupac bar može da razmatra. Tržište ne pojeftinjuje - samo vam prodaje manje stana za iste pare.

Skopski region i dalje je epicentar, sa 105 odobrenja u avgustu, više od bilo kog drugog regiona. Upravo je u glavnom gradu pritisak na cene i potražnju najvidljiviji.

Vrednost svih izdatih odobrenja u avgustu dostigla je 21,78 milijardi denara, što je skok od 315,5 odsto. Pre nego što neko proglasi tu brojku dokazom stambenog buma - najveći deo duguje se autoputu Blace - Skoplje, a ne stanovima.

Plata ne stiže do ključa

Prosečna neto plata u julu 2026. iznosila je 48.499 denara. Plate rastu, ali za dom je važno da li rastu brže od cene kvadrata, učešća za kredit i kamate. Za mladog čoveka bez nasleđenog stana i bez pomoći roditelja, skupljanje novca samo za učešće može da traje godinama. Par sa dve stabilne plate i porodica koja kupuje prvi stan sa jednom platom žive na dva različita tržišta, iako gledaju iste oglase.

Od građevinske dozvole do ključa u ruci dug je put, a i na kraju cena odlučuje ko će useliti. Ako država zaista želi da mladi ostanu ovde, zašto se razgovor o stanovanju i dalje vodi kroz broj kranova, a ne kroz to koliko godina plate košta jedan dom?