Skip to content

Norman Foster sa 91 godinom vozi bicikl i skija: stručnjak za dugovečnost kaže da samo hodanje nije dovoljno

1 min. čitanja
Podeli
Norman Foster sa 91 godinom vozi bicikl i skija: stručnjak za dugovečnost kaže da samo hodanje nije dovoljno

Norman Foster ima 91 godinu i i dalje radi, putuje i započinje nove projekte. Britanski arhitekta koji je potpisao staklenu kupolu Rajhstaga u Berlinu i kulu Herst u Njujorku preživeo je rak debelog creva i srčani udar. Umesto da se povuče, on vozi bicikl i skija na dugim stazama - i to ne zbog fotografije, već iz navike.

Foster kombinuje različite vrste kretanja, a prema napisima o njegovom režimu, izbegava ultraprerađenu hranu i alkohol i pazi koliko vode pije. Ništa od toga nije čudo. Čudo je što to radi stalno, u godinama kada je većina ljudi odavno prestala da planira.

Manuel H. Kastiljo, direktor za dugovečnost u klinikama Dorsia, objašnjava zašto to funkcioniše. Funkcije koje se ne koriste slabe - jednostavno pravilo koje telo primenjuje bez izuzetka. „Nije dovoljno hodati svaki dan”, kaže on. Šetnja je dobar početak, ali posle šezdesete i sedamdesete podjednako su važni snaga, pokretljivost, ravnoteža i koordinacija. Mišić koji ne radi - gubi se.

Ako imate više od šezdeset godina i vaš jedini sport je šetnja do pijace, stručnjak ima neprijatnu vest: to nije dovoljno. Potrebne su vežbe sa otporom, vežbe za ravnotežu i pokreti koji zahtevaju koordinaciju - nešto što tera telo da se prilagođava, a ne samo da hoda po navici.

Ishrana i vežbanje, prema Kastilju, podjednako su temeljni i treba da budu u ravnoteži. Voće, povrće, maslinovo ulje, pa i kafa - sve to ima mesto na zdravom jelovniku. Ali količina je važna čak i kada je reč o dobroj hrani, pa i o vodi. Više ne znači uvek bolje.

Stručnjak je iskren i o granicama ovakvih priča. Oporavak od teške bolesti zavisi od mnogo faktora, pa zdrave navike pomažu, ali same po sebi ga ne objašnjavaju. Radoznalost, projekti i mentalna aktivnost podržavaju kognitivno i emocionalno zdravlje, ali ne sprečavaju neurodegenerativne bolesti. Foster nije dokaz da svako može da doživi 91 godinu u formi - on je dokaz da vredi pokušati.

Preporuka na kraju je jednostavna i bez magije: kretanje svaki dan, trening snage, dobra ishrana, ljudi oko sebe i nešto što vas tera da ustanete iz kreveta. Foster sa 91 godinom i dalje crta zgrade. Šta vas čeka sutra ujutru?