Skip to content

Industrija raste 6,5 odsto, rudarstvo pada 3,8: četiri decenije bez velike investicije u metale

1 min. čitanja
Podeli
Industrija raste 6,5 odsto, rudarstvo pada 3,8: četiri decenije bez velike investicije u metale

Industrijska proizvodnja raste za 6,5 odsto. Rudarstvo pada za 3,8 odsto. Oba broja su iz istog meseca, za istu državu - i baš zato je drugi zanimljiviji od prvog. Kada sve drugo raste, a jedna grana tone, to više nije konjunktura. To je nešto drugo.

Podaci za jun 2026. godine pokazuju taj raskorak, a on se javlja u zemlji sa dokumentovanim podzemnim bogatstvom. Inicijativa „I zdravlje i rad” tvrdi da država mora da oslobodi razvojni potencijal, ukazujući na projekat za bakar „Ilovica-Štuka”, procenjen na oko 340 miliona evra investicije.

Broj koji najviše boli nije finansijski, nego vremenski: preko četiri decenije nije realizovana nijedna velika investicija u metalično rudarstvo. To nije pokazatelj tržišta, to je pokazatelj odlučivanja.

U međuvremenu, globalna potražnja za bakrom raste, a cena je premašila prag od 14.000 dolara za tonu - metal koji je potreban za svaku električnu mrežu, bateriju i vetrenjaču koje svet gradi u narednoj deceniji.

Dve strane koje se ne isključuju - ali nisu ni pomirene

Poruka inicijative formulisana je pažljivo: „Ne tražimo privilegije ni za jednog investitora. Tražimo da institucije rade svoj posao.” Stav je da zaštita životne sredine i ekonomski razvoj ne moraju biti u sukobu, jer moderno rudarstvo podrazumeva stroge ekološke standarde i kontinuirani monitoring.

Druga strana je podjednako stvarna i ne rešava se saopštenjem. Ilovica leži u strumičkom regionu - jednom od najvažnijih poljoprivrednih područja u zemlji, istom onom čiji su proizvođači ove nedelje blokirali put zbog otkupne cene paprike. Pitanje koje sebi postavlja svaki stanovnik tog kraja nije o bruto domaćem proizvodu, nego o vodi i zemlji od kojih živi.

U junu je sudska odluka vratila pravno stanje projekta, čime se dilema otvorila iznova. Obećanja su poznata: preko 1.000 radnih mesta i potencijalni doprinos od oko 3 odsto u bruto domaćem proizvodu.

Tu leži pravi test, i on nije ni ekološki ni ekonomski - on je institucionalan. Investicija je razvoj samo kada se ekonomska dobit i ekološki rizik mere istim metrom, od iste institucije, sa podacima koje svako može da proveri. Ono što u ovoj priči nedostaje već četrdeset godina nisu pare i nije ruda. Nedostaje odluka koja izdrži proveru.