Skip to content

„Posle Mađarske, izgubili smo i Srbiju”: nemačka krajnja desnica oplakuje Vučića kao svog

1 min. čitanja
Podeli
„Posle Mađarske, izgubili smo i Srbiju”: nemačka krajnja desnica oplakuje Vučića kao svog

Poraz Aleksandra Vučića glasno je oplakala i nemačka krajnja desnica. Maksimilijan Krah, poslanik u Bundestagu iz Alternative za Nemačku (AfD), oglasio se na mreži Iks odmah pošto je Vučić priznao poraz svoje liste na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra.

„Nije dobar dan. Posle Mađarske, izgubili smo i Srbiju. Pokazuje se da desnica mora ponovo da se organizuje. Dosadašnji koncept nije dovoljan da ubedi birače”, napisao je Krah, uz snimak Vučićevog obraćanja.

Vredi zastati kod jedne reči - „izgubili smo”. Kao da je Srbija bila nečija imovina, a birači su samo promenili vlasnika. Takvim jezikom velike sile decenijama govore o Balkanu. Ironija je što sada tako govori partija koja se predstavlja kao branilac nacionalnog suvereniteta.

Od Budimpešte do Beograda

Krah je povezao dva rezultata. U aprilu je Fides Viktora Orbana izgubio vlast u Mađarskoj posle 16 godina. Vučić i Orban godinama su održavali bliske političke i ekonomske veze, često suprotno liniji Brisela. Za deo evropske desnice njih dvojica bili su dokaz da model jačih nacionalnih država može da vlada u Evropi. Sada su obojica izgubili vlast, u razmaku od šest meseci.

Naklonost AfD-a prema Beogradu nije bila samo retorička. Poslanička grupa partije tražila je od nemačke vlade da povuče priznanje nezavisnosti Kosova i da se izvini Srbiji za nemačko učešće u NATO bombardovanju 1999. godine. U Bundestagu su se njeni predstavnici protivili pritisku na Srbiju da uvede sankcije Rusiji i zalagali se za Zajednicu srpskih opština sa izvršnim ovlašćenjima.

Nijedan od tih stavova nije postao nemačka politika - Berlin priznaje Kosovo i traži od Srbije da se uskladi sa spoljnom politikom EU. Upravo zato je podrška sa margina nemačke politike bila zgodna za Beograd: glasna, a bez ikakvih obaveza.

Svi broje, niko ne pita

Nije samo Berlin. Vodeći ruski državni mediji istovremeno su ishod ocenili kao „obojenu revoluciju” koju je režirao Zapad. Jedni tuguju što su izgubili Srbiju, drugi tvrde da ju je neko drugi uzeo. U obe priče Srbi su samo publika na sopstvenim izborima.

Balkan ovu scenu gleda odavno - svake izbore u regionu neko spolja broji kao gol ili autogol za svoj tim. Da li će ikada doći dan kada će se rezultat izbora u Beogradu, Skoplju ili Sarajevu komentarisati kao odluka birača, a ne kao poraz nečijeg tima?