Skip to content

Fušlze, smaragdno jezero 20 kilometara od Salcburga: dvorac u kome se snimala „Sisi” i put do Mocartovih mesta i Halštata

1 min. čitanja
Podeli
Fušlze, smaragdno jezero 20 kilometara od Salcburga: dvorac u kome se snimala „Sisi” i put do Mocartovih mesta i Halštata

Dvadeset kilometara od Salcburga, u regionu Salckamergut, nalazi se jezero čija voda ima boju smaragda, a iza njega se dižu Alpi. Fušlze nije najveće austrijsko jezero, ni najpoznatije. Upravo zato tamo odlaze ljudi koji beže od gužve - ove jeseni i Viktorija de Maričalar, ćerka španske infante Elene, koja kaže da je „veoma srećna ovde”.

Jezero živi po godišnjim dobima. Leti se pliva sa malih plaža, vesla kajakom ili stoji na dasci. Ostatak godine ostaju staze pored obale - tiha šetnja oko vode koja nije okružena betonom. Selo Fušl am Ze malo je alpsko mesto sa nekoliko kupališta i stazama pored jezera.

Najpoznatija adresa je dvorac Šlos Fušl, izgrađen u 15. veku kao lovački dom i letnja rezidencija kneževa-nadbiskupa iz Salcburga. Pedesetih godina ovde se snimala trilogija „Sisi” sa Romi Šnajder - filmovi koji su caricu Elizabetu pretvorili u filmsku ikonu. Dvorac je danas hotel sa pet zvezdica, ponovo otvoren 2024. posle renoviranja, sa restoranima, bazenima, spa-centrom, apartmanima i šaletima.

Petnaest minuta kolima i već ste na Volfgangzeu. Sankt Gilgen je povezan sa Mocartom, jer je tamo rođena njegova majka, a žičara vodi do vrha Cvelferhorn. U Sankt Volfgangu je hodočasnička crkva sa gotskim oltarom Mihaela Pahera, a odatle polazi zupčasta železnica do vrha Šafberg.

Dalje je Halštat, selo čiji se rudnik soli kopa hiljadama godina i deo je kulturnog predela zaštićenog od strane UNESKO-a. Ako imate vremena samo za jedan dan, Salcburg je obavezan: barokno istorijsko jezgro pod zaštitom UNESKO-a, tvrđava iznad grada i kuća u kojoj je rođen Mocart.

Region koji živi od jezera, dvoraca, jedne filmske priče od pre sedamdeset godina i jednog kompozitora. Ništa od toga nije slučajno - sve je upakovano, obeleženo i prodato. Ohrid i Prespa nemaju manje lepote. Pitanje je da li turističke institucije znaju da je ispričaju jednako dobro?