Skip to content

Versaj 20 godina posle „Marije Antoanete” Sofije Kopole: oskarovski kostimi Milene Kanonero izloženi u Malom Trijanonu do 24. januara 2027.

1 min. čitanja
Podeli
Versaj 20 godina posle „Marije Antoanete” Sofije Kopole: oskarovski kostimi Milene Kanonero izloženi u Malom Trijanonu do 24. januara 2027.

Pre dvadeset godina Sofija Kopola donela je Mariju Antoanetu u Versaj, sa Kirsten Danst u glavnoj ulozi, Džejsonom Švarcmanom kao Lujem Šesnaestim i saundtrekom od New Order i The Strokes. Film je izviždan na projekciji u Kanu. Danas isti film ima izložbu u samoj palati - i to na mestu koje je kraljica najviše volela.

Izložba se zove jednostavno „Marija Antoaneta” i smeštena je u Malom Trijanonu, zamku u kom je kraljica bežala od zagušljivog dvorskog bontona. Posetioci ulaze iza kulisa snimanja: originalni kostimi Milene Kanonero, koja je za ovaj film dobila Oskara za kostimografiju, rekviziti sa snimanja, storibordovi, scenariji sa beleškama na marginama, neobjavljene fotografije i delovi scenografije. Posebnost je u tome što se kroz prostorije šeta dok se na zidovima prikazuju scene snimljene upravo u njima. Izložba traje do 24. januara 2027. godine, a ulaznice se prodaju preko zvanične stranice dvorca.

Oko Malog Trijanona je ceo svet kraljice koja je volela da glumi seljanku: vrtovi, Hram ljubavi i Kraljičino selo, veštačko selo sa kolibama, gde je kraljica igrala seoski život u zemlji u kojoj je hleb za mnoge već bio luksuz. Ulaznica za imanje Trijanon pokriva oba Trijanona, vrtove, Selo i privremene izložbe, pa je najbolje da za ovo odvojite celo prepodne.

Popodne pripada velikom Versaju. Vrtove je projektovao Andre Le Notr i danas su pod zaštitom UNESKO-a: više od 50 fontana na oko 800 hektara, sa Velikim kanalom u obliku krsta dugim 1.500 metara i širokim 62 metra. Unutra čeka Dvorana ogledala, izgrađena između 1678. i 1684. godine, sa 357 ogledala. U istoj dvorani potpisan je mirovni ugovor posle Prvog svetskog rata - rata koji je Balkan platio stotinama hiljada života, a čiji je kraj zapečaćen među lusterima Kralja Sunca.

Za ručak, u samoj palati, u paviljonu Difur radi restoran Alena Dikasa - rezervacija je preporučljiva, jer Versaj nije mesto gde se improvizuje. Ako vas uhvati želja za slatkim, Ladurée ima svoju prodavnicu u palati. Ironiju je teško propustiti: na mestu povezanom sa kraljicom kojoj se pripisuje rečenica „neka jedu kolače”, danas se prodaju kolači po evropskim cenama. Istoričari odavno kažu da Marija Antoaneta tu rečenicu najverovatnije nikada nije izgovorila, ali legenda se prodaje bolje od fusnote.

Do Versaja iz Pariza najlakše se stiže prigradskim vozom RER C do stanice Versailles Château - Rive Gauche, odakle do palate ima oko deset minuta hoda. Vozovi iz Monparnasa i Sen Lazara stižu do druge dve versajske stanice.

Izložba o Kopoli ima i svoju podsvesnu poruku. Film je prikazao Mariju Antoanetu kao tinejdžerku izgubljenu u tuđoj zemlji, zatrpanu tortama, cipelama i protokolom, a ne kao čudovište iz udžbenika. Versaj sada prihvata tu verziju i izlaže je u sopstvenim salama. Da li je to pomirenje sa istorijom ili samo još jedan način da palata proda ulaznicu - odlučite sami, po mogućstvu sa kolačem u ruci.