Skip to content

Surovikin se vratio iz Afrike i seo kod Putina: signal da Moskva zeli brzi tempo

1 min. čitanja
Podeli
Surovikin se vratio iz Afrike i seo kod Putina: signal da Moskva zeli brzi tempo

Kada se jedno ime vrati iz Afrike i odmah se pojavi na sastanku sa Vladimirom Putinom, to nije kadrovsko pitanje. To je najava tempa.

Rec je o generalu Sergeju Surovikinu, koji je u prethodnoj fazi rata komandovao ruskim snagama u Ukrajini. Njegovo ime ostalo je vezano za sasvim drugaciji nacin vodjenja operacija - snaznije povezivanje dejstava avijacije, raketnih snaga i jedinica na zemlji. Drugim recima, za nacin koji je licio manje na sporo grickanje, a vise na udar.

Njegov povratak, kao i navodni sastanak sa Putinom, ocenio je penzionisani americki pukovnik Daglas Mekgregor, bivsi savetnik americkog ministra odbrane, u razgovoru sa profesorom Glenom Dizenom. Njegova teza je da se Moskva mozda priprema za mnogo zesu fazu.

Sta stoji iza kombinacije

Mekgregor vezuje tri stvari: moguce promene u ruskom vojnom vrhu, velike snage koje Moskva jos uvek drzi u rezervi, i procenu da je opasnost od direktne evropske intervencije u Ukrajini danas manja nego ranije. Upravo bi ta kombinacija, prema njemu, dozvolila Rusiji da odstupi od dosadasnjeg sporog i metodicnog napredovanja i pokusa znacajno da ubrza operacije.

U delu ruskog vojnog i javnog prostora kruze informacije da bi mandat nacelnika Generalstaba Valerija Gerasimova mogao da se zavrsi sredinom septembra. Zvanicne potvrde za takvu odluku nema, i to vredi ponoviti. Sam Mekgregor izrazava ozbiljnu rezervu da bi ga bas Surovikin nasledio - smatra da ce Moskva mozda izabrati generala iz kopnenih snaga. Gerasimov se, pak, u tom istom prostoru vezuje za sporiji i metodicniji pristup. Ako se vrh zaista menja, znaci da taj pristup vise nije dobrodosao.

Odesa, ne Harkov

Analiza insistira na jednom geografskom prioritetu: Harkov kao cilj moze da saceka, Odesa ne moze. Kontrola nad gradom na Crnom moru preoblikovala bi celu vojnu, logisticku i politicku sliku juzne Ukrajine i znacila bi tezak udarac pomorskoj poziciji Kijeva.

Samo sto se takva operacija ne improvizuje. Trazi ogromne pripreme - premestanje sistema protivvazdusne odbrane i gradjenje daleko veceg kapaciteta za snabdevanje operacija na daljinu. To nije nesto sto se krije. Ako pocne priprema tog obima, videce se.

Zasto je Poljska u ovom racunu

Najdelikatniji deo procene je tvrdnja da Rusija sve vise sumnja da bi evropske clanice NATO-a direktno usle u sukob ukoliko ukrajinske linije brzo popuste. U tom scenariju Poljska je centralna, jer bi njena teritorija bila glavna baza za opremu, snabdevanje i rasporedjivanje jedinica.

Tu treba cista glava. Ovo je procena jednog penzionisanog americkog pukovnika, ne obavestajni izvestaj i ne zvanicna pozicija. Mekgregor godinama zastupa stavove koji su ostro sporni u zapadnim vojnim krugovima. Ali procena vredi da se cuje upravo zbog onoga sto otkriva - logiku u kojoj se protivnik meri prema tome da li ce se neko umesati, a ne prema tome sta je tacno.

Pomenute su i brojke o ruskim rezervistima na obuci i o prisustvu severnokorejskih vojnika, koje se krecu kroz analize bez nezavisne potvrde. Prenosimo ih kao tvrdnju, ne kao cinjenicu - razlika je vazna, jer je u ovom ratu brojka prvo oruzje, pa tek onda podatak.

I vreme, bukvalno

Kraj analize je gotovo komican po tome koliko je prizeman. Septembar se navodi kao moguca prekretnica, a ishod delimicno zavisi od - kise. Ako teske padavine ne pretvore teren u blato, ruske snage bi mogle da vode znatno intenzivnije operacije u tom periodu.

Milijarde u opremi, generali koji se vracaju iz Afrike, analiticari koji mere namere celih kontinenata - i na kraju sve to udara u pitanje da li ce se raskvasiti zemlja. Balkan zna tu pouku iz sopstvene istorije: plan je onoliko dobar koliko dozvoljava teren.