Skip to content

VEŠTAČKA ĐUBRIVA SA MARŽAMA DO 70%: Kako da budemo konkurentni kad sami sebi uništavamo poljoprivredu?

0 min. čitanja
Podeli

Nalazi Državnog tržišnog inspektorata otkrivaju ono što zemjodelci odavno osećaju na svojoj koži - đubriva se prodaju sa maržama koje dostižu i do 70%. Vlada je reagovala merama i ograničila marže na 5% za osnovna i 10% za specijalna đubriva, ali pitanje je kolika šteta je već napravljena.

Sa takvim cenama, domaća proizvodnja postaje nekonkurentna. Zemjodelac plaća skupe reprodukcione materijale, a potom se mora takmičiti na tržištu gde uvezeni proizvodi su često jeftiniji. Razlika nije u kvalitetu, već u uslovima - jedni rade sa realnim troškovima, drugi sa naduvenim cenama.

Kada osnovni ulaz poput đubriva se prodaje sa enormnim maržama, to direktno pogađa produkciju. Manje đubriva znači manji prinos, a viši troškovi znače manji profit ili gubitak. Tako, korak po korak, zemjodelstvo se gasi - ne zbog nedostatka potencijala, već zbog sistema koji ga ne štiti.

Ministar Cvetan Tripunovski kaže da mere imaju cilj da stabilizuju tržište, ali ostaje dilema: gde su bile institucije dosad? Ako su marže od 50 i 70 procenata prolazile bez kontrole, onda problem nije samo u cenama - već u celokupnom sistemu nadzora.

Zato ovo nije samo priča o đubrivima. Ovo je priča o tome zašto makedonski zemjodelac ne može da bude konkurentan.

Tržište veštačkog đubriva u Makedoniji nije klasično slobodno tržište. Zbog složenih procedura, dozvola i administrativnih barijera, broj uvoznika je ograničen, što praktično stvara tesan krug kompanija sa snažnim uticajem na cene. Kada je konkurencija mala, marže lako idu nagore - a posledice plaćaju zemjodelci.

Nalazi za marže do 70% nisu slučajnost, već logičan rezultat sistema gde nekolicina kontroliše uvoz. Iako Vlada sada uvodi ograničenja, to je samo prvi korak. Ključno pitanje ostaje - kako su se formirale ove cene i gde su završile te pare?

Upravo zato, potrebno je da se uključi i Uprava za javne prihode i napravi detaljnu proveru. Da li su profiti prikazani realno? Da li postoji izvlačenje sredstava preko povezanih firmi, transfernih cena ili drugih mehanizama? Kada u jednom sektoru ima enormnih marži, a mali broj igrača, sumnja nije teorija - već logično pitanje.