Skip to content

Četiri slobodna dana, dve granične tačke: kada tačno da krenete ka Grčkoj da ne zaglavite u kilometarskoj koloni

1 min. čitanja
Podeli
Četiri slobodna dana, dve granične tačke: kada tačno da krenete ka Grčkoj da ne zaglavite u kilometarskoj koloni

Putujes u Grcku? Imamo kompletan vodic - granica uzivo, plaze, cene i dokumenti.

Otvori vodic za Grcku →

Ilinden ove godine pada u nedelju, 2. avgusta. Ponedeljak, 3. avgust, proglašen je za dodatni neradni dan. Četiri slobodna dana naspram dve granične tačke - Evzoni i Dojran - kroz koje treba da prođe skoro sve što kreće ka grčkom primorju. Rezultat je predvidiv i nadležni ga već najavljuju: kilometarske kolone.

Najveći talas vozila ka Grčkoj očekuje se u petak i tokom cele subote do podnevnih časova. Pri povratku, najveća gužva se prognozira u ponedeljak popodne i uveče, kada svi krenu nazad istovremeno. Dodatni pritisak stvara i redovna smena turističkih aranžmana - jedne grupe se vraćaju, druge u istom trenutku pristižu.

Gužva ne počinje na granici

Ne morate da stignete do Evzona da biste je osetili. Već večeras, na naplatnoj rampi kod Glumova na autoputu Skoplje-Tetovo, na momente se čekalo i dvadesetak minuta. Veliki broj ljudi krenuo je ka Ohridu, Strugi i Mavrovu. Na naplatnoj rampi u Želinu pred Tetovom, prema svedočenjima putnika, nije bilo ozbiljnijeg čekanja - što znači da usko grlo nije sam put, nego konkretna naplatna tačka.

To je podatak vredan za svakoga ko planira da putuje. Ako jedno mesto stvara red od 20 minuta u običan petak, a drugo na istoj relaciji ne stvara nijedan, onda problem nije broj automobila - problem je kapacitet naplatne stanice. A to je nešto što se rešava organizacijom, ne strpljenjem vozača.

Šta realno možete da uradite

Savet nadležnih je jednostavan i nema mnogo da mu se doda: prilagodite vreme polaska. Krenite rano u subotu, pre podne, ili kasnije u nedelju - ne zajedno sa svima. Pri povratku, ako možete, izbegnite ponedeljak popodne. I ponesite dovoljno vode, jer čekanje u koloni na 40 stepeni nije isto kao čekanje u aprilu.

Oni koji svake godine prolaze kroz ovaj ritual znaju ga napamet: najduže čekanje nije na samoj rampi, nego u poslednja dva-tri kilometra pred njom, kada nemaš gde da mrdneš i nemaš kome da se požališ. Do tada, jedina promenljiva koju kontrolišete jeste sat polaska.