Skip to content

Veo se skida posle pola časa: andaluzijsko rešenje za svadbu na trideset pet stepeni

1 min. čitanja
Podeli
Veo se skida posle pola časa: andaluzijsko rešenje za svadbu na trideset pet stepeni

Svadba u avgustu, na otvorenom, na trideset pet stepeni. Nevesta sa veom. Svako ko je bio na takvoj svadbi zna kako se završava: veo se skida posle pola časa i ostatak dana ga neko od kumova drži preko ruke.

U Andaluziji su izmislili drugačije rešenje, i to ne novo - kordovski šešir. Široki tvrdi obod, niska cilindrična kruna, u beloj, u prirodnoj boji ili u klasičnoj sivkastoj nijansi. Radi i na suncu i na fotografiji, i ne traži da ga neko drži.

Zašto ovo funkcioniše bolje od vea

Ne radi se o modnom kapricu. Šešir je praktičan predmet koji postoji nekoliko vekova pre trenda, i upravo zato ne izgleda kao rekvizit. Neveste koje ga nose ne nose ga umesto vea - najčešće ih kombinuju: veo za crkvu, šešir za koktel. To je podela koja rešava i ceremoniju i ostatak dana, umesto da se bira jedno na račun drugog.

Marija i Alehandro su se venčali u vinarijama „Gonsales Bijas” u Herez de la Fronteri. Nevesta je nosila satensku haljinu u boji šampanjca iz studija Monike Kaljes - minimalizam, dugi rukavi, spušten dekolte - a na glavi beli kordovski šešir, sa čokerom, minđušama u formi dugmeta i karanfilima pored podignute kose.

Kada predmet ima prethodnu istoriju

Ono što ovaj trend čini više od estetike je što šeširi obično nisu kupljeni za svadbu. Lorena to kaže direktno: „Nosim ih od detinjstva i nisam mogla da propustim da nosim jedan na dan svoje svadbe.” Svoj - široki obod, niska cilindrična kruna u tamnosivom sa plavom lentom - kupila je na putovanju u Kordobu. Nosila ga je na svadbi u okolini Bilbaa, u drugom stanju, sa tunikom sa dugim rukavima i pelerinom.

Pati je svoj našla u šeširdžijnici na Plaza Majoru u Madridu, gde je i prethodno prolazila. Andrea ga je kupila u lokalnoj radnji u Alikanteu. Ni jedan od ovih komada nije naručen preko kataloga za neveste, i to se vidi.

Ovaj deo nam je bliži nego što mislimo. Svaka makedonska svadba ima barem jedan komad sa prethodnim životom - broš od babe, cipele od majke, vez iz sanduka. Razlika je samo u tome što je ovde predmet šešir i ima ime po gradu.

Radi i kada haljina nije bela

Nevesta iz Malage nosila je romantičnu haljinu iz ateljea „Santa Euhenija”, sa veom tokom ceremonije, a potom bež kordovski šešir sa braon detaljima - rešenje koje radi sa svim tonovima koji nisu čisto beli: sirova, šampanjac, slonova kost. Nurija, čiju je haljinu dizajnirala Viktorija Salas, nosila je beli šešir sa crnim detaljima Roberta Garuda, sa nisko skupljenom kosom.

Ima i nevesta koje ga biraju za ceo dan. Dizajnerka Sandra Frekuld venčala se u banjskom kompleksu „Aguas de Vijaharta” izvan Kordobe, u pripijenoj beloj haljini bez leđa sa rukavima sa karnerima, sa potpuno belim kordovskim šeširom iz šeširdžijnice „Miranda” i buketom karanfila na dugoj stabljici.

Zajedničko kod svih je da šešir nije dodatak koji visi, nego predmet koji ima funkciju. Za svadbu u avgustu - na bilo kom Balkanu, ne samo na jugu Španije - to je veća preporuka od bilo koje sezonske tendencije.