Skip to content

Stanovi u Skoplju poskupeli 10,3 odsto za godinu dana, a Narodna banka govori o boljoj poziciji kupaca

1 min. čitanja
Podeli
Stanovi u Skoplju poskupeli 10,3 odsto za godinu dana, a Narodna banka govori o boljoj poziciji kupaca

Narodna banka ima dobru vest: rast cena stanova u Skoplju usporava. Loša vest je u brojci koja objašnjava dobru. Prema njenom indeksu, godišnji rast cena u trećem kvartalu 2026. godine usporio je na 10,3 odsto. Drugim rečima - stanovi i dalje poskupljuju, samo malo sporije nego do sada.

Guverner Trajko Slaveski kaže da ovo povećava pregovaračku moć kupaca, koji bi sada mogli da izdejstvuju nižu cenu. Možda. Ali kada stan košta deset odsto više nego pre godinu dana, „pregovaračka moć” zvuči više kao uteha nego kao olakšanje. Indeks se, pritom, odnosi samo na Skoplje.

Nova pravila od 1. decembra. Narodna banka smanjuje maksimalni rok otplate kredita za drugi i svaki naredni stan sa 30 na 25 godina. Za prvi dom rok ostaje do 30 godina, a važi i olakšica od prošle godine: minimalno učešće od 10 odsto umesto 25 odsto, za one koji nemaju stan ili kuću na svoje ime. Prema guverneru, krediti za prvo stanovanje sada čine oko 25 odsto broja odobrenih stambenih kredita, a polovina novih kredita ove godine je sa rokom dužim od 25 godina.

Logika je jasna: stanovi da služe za stanovanje, a ne za parkiranje novca. Ali matematika manjeg učešća ima i drugu stranu. Računica za stan od 100.000 evra, kredit na 30 godina i fiksnu kamatu od 3 odsto pokazuje da kupac prvog doma treba da obezbedi 15.000 evra manje na početku - ali zauzvrat tokom otplate plaća približno 7.800 evra više kamate.

Banke se, pak, takmiče sa početnim kamatama od 2,9 odsto, fiksnim u prvih nekoliko godina. Posle toga se kod dela ponuda kamata vezuje za EURIBOR. Ako on poraste sa 3 na 5 odsto, rata ovakvog kredita može da poraste za više od 100 evra mesečno - i to u godinama kada porodica više nema kuda da se povuče.

Mere centralne banke su razumne za stabilnost banaka. Ali one ne menjaju osnovni odnos između plate i cene kvadrata. Mladi koji plaćaju kiriju ili žive kod roditelja ne pitaju da li je rast usporio. Pitaju koliko godina rada košta jedan dom - a na to pitanje nijedna institucija još nema odgovor.