Skip to content

NBRM skraćuje rok za drugi stan na 25 godina, a prvi stan sa 10% učešća košta više nego što izgleda

1 min. čitanja
Podeli
NBRM skraćuje rok za drugi stan na 25 godina, a prvi stan sa 10% učešća košta više nego što izgleda

Od 1. decembra 2026, ko kupuje drugi ili svaki sledeći stan na kredit imaće najviše 25 godina da ga otplati, umesto dosadašnjih 30. Narodna banka smanjuje i dozvoljeni odnos između mesečnih otplata dugova i mesečnih primanja korisnika kredita. Za prvi dom rok ostaje do 30 godina, a minimalno učešće 10%, koliko je od decembra prošle godine.

Guverner Trajko Slaveski kaže da stanovi i kuće pre svega treba da budu mesto za život, a tek potom investicija. Prema Narodnoj banci, krediti za prvi dom sada čine oko 25% ukupnog broja odobrenih stambenih kredita, a indeks cena stanova u Skoplju pokazuje usporavanje: godišnji rast u trećem kvartalu je 10,3%, posle 13,4% u drugom i 16,6% u prvom kvartalu.

Šta zapravo znači 10%

Mera za prvi dom izgleda kao olakšica, i na početku zaista jeste. Ali računica pokazuje i drugu stranu. Za stan od 100.000 evra, sa rokom od 30 godina i ilustrativnom fiksnom kamatom od 3%, kupac sa učešćem od 10% treba unapred da skupi 15.000 evra manje od onog sa 25%. Zauzvrat uzima veći kredit i tokom 30 godina plaća oko 7.800 evra više kamate, ne računajući provizije, osiguranje i druge troškove.

Dakle, mera ne pojeftinjuje stan. Ona pomera težinu sa današnje ušteđevine na buduće rate. Za mladu porodicu koja godinama plaća kiriju i ne može da skupi 25.000 evra, to ipak može biti jedini put do sopstvenog doma. Samo što to nije poklon.

Drugi stan nije uvek luksuz

Strožija pravila za drugi stan usmerena su na investitore. Ali pogodiće i porodice kojima je stan postao mali, jer se povećao broj članova ili su deca porasla, a žele veći stan i da zadrže prvi. Kraći rok znači višu mesečnu ratu, a strožiji odnos znači da će banka tražiti veća primanja da bi odobrila kredit. S druge strane, kraći rok znači i manje ukupne kamate.

Narodna banka može da steže kredite, ali cenu kvadrata određuju prodavci i investitori. Ako je rast od 10,3% za godinu dana „stabilizacija”, pitanje je - stabilizacija za koga: za tržište ili za platu koja treba da ga stigne?