Skip to content

Pacijentkinje sa rakom opet ostale bez terapije: Onkologija se izvinjava i krivi distribuciju

1 min. čitanja
Podeli
Pacijentkinje sa rakom opet ostale bez terapije: Onkologija se izvinjava i krivi distribuciju

Na Univerzitetskoj klinici za radioterapiju i onkologiju ponovo nedostaje lek Zoladeks i deo pacijenata otišao je bez terapije. Direktor Klinike objašnjava da distributer isporučuje lek u malim količinama i očekuje da on bude dostupan od ponedeljka.

Paralelno se desilo i drugo odlaganje. Pacijentkinje koje je trebalo da prime terapiju Phesgo, koja se koristi kod određenih oblika HER2-pozitivnog karcinoma dojke, vraćene su zbog neblagovremene isporuke leka. Klinika je izašla sa javnim izvinjenjem. „Želimo da pojasnimo da je odlaganje rezultat problema u distribuciji i isporuci leka, koji su van direktne kontrole Klinike”, navodi se u saopštenju.

U saopštenju o Phesgu ne navodi se koliko je pacijentkinja pogođeno, niti kada će lek stići i kada će se nastaviti redovna terapija. To nije sitnica. Kod onkoloških pacijenata redovnost nije administrativno pitanje, već deo samog lečenja, što priznaje i Klinika kada piše da je svesna „koliko je važna blagovremena i kontinuirana terapija”.

„Van direktne kontrole” je formulacija koja zvuči razumno sve dok se ne zapitaš čija je onda kontrola. Nabavka i distribucija lekova nisu vremenska nepogoda. Neko je potpisao ugovore, neko prati isporuke i neko bi trebalo da zna da lek neće stići pre nego što pacijentkinja dođe na terapiju.

Nestašica dolazi u trenutku kada Ministarstvo zdravlja saopštava da je onkološka nega prvi put stavljena na sto na najvišem nivou, na sastanku u Vladi održanom na inicijativu udruženja „Hema-onko”. Ministar kaže da ima poboljšanja u obezbeđivanju terapije, ali priznaje slabosti u drugim segmentima, kao što je radioterapija, čija je zastupljenost, prema njegovim rečima, oko tri puta niža od evropskog proseka.

Decentralizaciju onkološke terapije najavljuje više ministara godinama, a tačnog datuma još nema. Do tada, objašnjenje koje pacijentkinje dobijaju ostaje jedno: problem je u distribuciji. Koliko puta mora da se ponovi to objašnjenje da bi neko konačno odgovarao za njega?