Skip to content

85 odsto jedinih gasnih vrata bilo je zakupljeno od Gasproma: Makedonija konačno otvara druga

1 min. čitanja
Podeli
85 odsto jedinih gasnih vrata bilo je zakupljeno od Gasproma: Makedonija konačno otvara druga

Makedonija je danas u Solunu potpisala Memorandum o priključenju Vertikalnom gasnom koridoru. Potpis je stavila ministarka energetike Sanja Božinovska, u okviru 10. Foruma za energetiku Jugoistočne Evrope.

Dosad je koridor bio zamišljen kao ruta od Grčke preko Bugarske, Rumunije, Mađarske i Slovačke, sve do Moldavije i Ukrajine. Od sada smo u njemu i mi, i Srbija.

Zašto je ovo važnije nego što zvuči

Odgovor je u jednoj cifri koju je Božinovska rekla naglas, a vredi je ponoviti.

Dosad je Makedonija imala jedno jedino gasno spajanje - sa Bugarskom. I više od oko 85 odsto tih kapaciteta dugoročno je zakupljeno od Gasproma.

Odnosno: zemlja je imala jedna vrata za gas, a većina njih je već bila rezervisana od ruskog snabdevača. To nije snabdevanje, to je zavisnost sa potpisom.

Druga vrata

Interkonektor sa Grčkom je u izgradnji, a početak komercijalnog rada planira se pre kraja 2027. godine. Početni kapacitet je oko 1,5 milijardi kubnih metara godišnje, sa mogućnošću povećanja.

Druga polovina zahvata je veza sa Srbijom. Ugovor o projektovanju i izgradnji potpisan je sa kompanijom „Rapid Bild”, koja već radi i na grčko-makedonskoj deonici. Taj gasovod planira se završiti do kraja 2028. godine, otprilike godinu dana posle aktiviranja grčke veze. Kapacitet se procenjuje na tri do šest milijardi kubnih metara godišnje.

Centralna tačka u novom sistemu je plutajući terminal u Aleksandrupolisu, preko kojeg će tečni prirodni gas - pretežno američkog porekla - i azerbejdžanski gas iz sistema TAP biti usmeravani ka severu.

Makedonija je već rezervisala četiri mesta na tom terminalu. „Srbijagas” je obezbedio kapacitet od 300 miliona kubnih metara godišnje za narednih deset godina.

Od krajnje tačke ka tranzitu

Razlika između toga da budeš krajnja tačka jednog gasovoda i da budeš deo koridora je razlika između kupca i učesnika.

Krajnja tačka plaća cenu koju joj daju. Tranzitna zemlja ima i prihod od tranzita, i drugu alternativu za snabdevanje, i argument u pregovorima koji ranije nije imala.

Zato Božinovska govori o „energetskom raskršću” - i u ovom slučaju fraza ima pokriće u cevi koja se već vari.

Šta još nije rešeno

Memorandum je memorandum. Cevi se grade, ali datumi su 2027. i 2028. godina, a kapaciteti su procene.

Drugo, zamena jednog snabdevača drugim nije diversifikacija sama po sebi. Ako umesto ruskog gasa kupujemo američki TNG preko grčkog terminala, to je bolja pozicija - ali i dalje pozicija u kojoj neko drugi određuje cenu.

Prava provera biće kakvu cenu će plaćati makedonsko domaćinstvo i makedonska fabrika u zimu 2028. godine, u poređenju sa danas. Dotad je ovo dobra vest na papiru sa realnim temeljima - što je kod nas već više od prosečnog.