Skip to content

Liverpul ostao bez sportskog direktora posle 670 miliona funti potrošenih: ko sada postavlja kurs Enfilda?

1 min. čitanja
Podeli
Liverpul ostao bez sportskog direktora posle 670 miliona funti potrošenih: ko sada postavlja kurs Enfilda?

Liverpul je izgubio čoveka koji je trošio novac, a zamene nema

Ričard Hjuz se formalno povukao sa mesta sportskog direktora Liverpula posle dve godine, a potragu za naslednikom vodi predsednik Fenvej sports grupa, Majk Gordon. Brojke iza te dve godine su te koje pričaju priču: 670 miliona funti potrošenih na transfere, među njima britanski rekord od 125 miliona funti za Aleksandra Isaka i do 123 miliona funti za Bredlija Barkolu iz Pari Sen Žermena. On je bio i čovek koji je doveo Arnea Slota umesto Klopa - trenera koji je osvojio Premijer ligu u prvoj sezoni, pa je otpušten ovog leta posle petog mesta. Hjuz sada treba da ode u Al Hilal, gde sedi Simone Inzagi. Znači: klub je prvo otpustio trenera kojeg je doveo, a sada gubi i onoga koji je trenera doveo. Ko tačno postavlja kurs Enfilda?

Alvares čeka januar, a Barselona čeka Alvaresa

Priča koja ne želi da umre: Hulijan Alvares i dalje želi u Barselonu, a njegovi ljudi veruju da će Atletiko Madrid sam ponuditi igrača u zimskom prelaznom roku. Argentinac ima ugovor do 2030, ali javno izgovoreno „želim u Barsu” već ga je koštalo nečeg konkretnog - navijači Atletika su ga izviždali na remiju 2:2 protiv Viljareala. Protiv Sevilje (pobeda 3:1) nije ga bilo uopšte. Barselona se ovog leta snažno trudila da ga dovede pošto je ostala bez Ferana Toresa i Levandovskog, ali Atletiko je odbio i da sedne za sto sa domaćim rivalom, pa su Katalonci uzeli Gabrijela Žezusa iz Arsenala kao privremeno rešenje. Sa 49 golova i 17 asistencija u 107 utakmica za Atletiko, Alvares je dobra roba - ali ono što se ovde prodaje je igrač koji više ne želi da bude tamo gde jeste, i svi to znaju. Retko se to završi dobro po klub koji odbija da pregovara.

Amorima čeka Juventus, a Milan ne ume da iskoristi šanse

Milan u Torino ide sa maksimumom bodova posle dva kola pod Rubenom Amorimom - četiri data, jedan primljen gol. Brojke stila su još zanimljivije: drugi u ligi po stvorenim velikim šansama (10), drugi po tačnim dugim pasovima iza šampiona Intera, prvi po sprintevima po utakmici. To je tim koji trči i rizikuje. Problem je što taj isti tim ima i najviše propuštenih velikih šansi u ligi - osam. Juventus sa svoje strane ima tri data i nula primljenih golova, što znači da će Milan morati da bude mnogo hladnokrvniji nego dosad. Istorija bar nije katastrofalna: posle devet uzastopnih poraza u Torinu, Milan je izgubio samo jedan od poslednjih šest duela na tom terenu. Amorim je otvorio mandat blistavo, ali blistav start i pravi ispit su dve različite stvari.

Elmas je odigrao sat vremena, a Atalanta je izgubila dobijenu utakmicu u sudijskoj nadoknadi

Ovo je utakmica koja će se puštati na repriznama. Atalanta je povela preko Edersona u 47. minutu i do 89. minuta imala sve pod kontrolom na „Olimpiku”. Onda je Mario Ermoso izjednačio u 90. minutu, a samo tri minuta kasnije Matijas Sule, posle asistencije Dibale, doneo potpun preokret za 2:1. Makedonski reprezentativac Elif Elmas startovao je od prvog minuta i ostao na terenu do 66. minuta - i otišao je sa terena dok je njegov tim još vodio. Roma posle tri kola ima maksimalnih devet bodova i na vrhu je, Atalanta je upisala prvi poraz. Istog vikenda i Inter je isto to uradio Napoliju, sa minus dva do 3:2. Italija, čini se, ovog septembra ne priznaje rezultat pre sudijskog signala.

Baškimi je konačno dobio utakmicu, ali dno tabele se ne miče

Posle pet poraza u nizu, Baškimi iz Kumanova osvojio je prve bodove u sezoni - 2:1 protiv Skoplja, na kompleksu Fudbalske federacije. Da Silva je pogodio u prvom poluvremenu, Murati u drugom, a novo pojačanje Ali Adem vratio je nadu „piratima” u 69. minutu. Prva pobeda je prva pobeda, ali Kumanovčani i dalje ostaju na dnu tabele - što znači da ova tri boda nisu preokret, nego početak možda preokreta. Razliku između te dve stvari pravi sledeće kolo, ne ovo. A činjenica da se utakmica najvišeg ranga igra na terenu federacije, a ne na klupskom stadionu, govori više o stanju makedonskog fudbala od bilo koje tabele.