Skip to content

Umetnici su iscrtali zidove, a vrednost imovine skočila je vlasnicima: kako je jedan napušteni kvart u Majamiju dobio 200 murala

1 min. čitanja
Podeli
Umetnici su iscrtali zidove, a vrednost imovine skočila je vlasnicima: kako je jedan napušteni kvart u Majamiju dobio 200 murala

Pre trideset godina Vinvud je bio industrijska zona Majamija s fabrikama, magacinima i skromnim stanovima za radnike. Posle Drugog svetskog rata postao je glavno portorikansko naselje i dobio nadimak „Mali San Huan”. Onda je industrija otišla, magacini su ostali prazni, a kvart je polako propadao. Danas na tim istim zidovima ima preko 200 murala.

Priča o preokretu nije priča o umetnicima - to je priča o kvadratnom metru. Prazni magacini i niske kirije privukli su umetnike zato što su im nudili nešto što nijedna galerija ne može: ogromne bele površine. Kada su 2002. godine stigli „Art Bazel Majami Bič” i mesečna „Druga subota” šetnja kroz galerije, mašina se već vrtela.

Ključno ime je Toni Goldman, promoter nekretnina, koji je zajedno s kustosom Džefrijem Dajčem otvorio „Vinvud Vols”. Ideja je bila da se uzmu fasade zgrada i pretvore u platna. Rezultat je danas muzej na otvorenom s naplatom ulaza - preko 40 murala velikog formata, skulpture, galerije, vođene ture od pedeset minuta i radionice sa sprejom.

Cifre su ono što objašnjava posećenost. Preko 200 murala, više od 100 umetnika iz preko 30 zemalja, na površini od preko 7.000 kvadratnih metara ulične umetnosti koja se stalno menja. Ništa od toga nije trajno - to je i poenta. Zid koji ćete fotografisati ove godine možda neće postojati sledeće.

Tu je i „Muzej grafita”, otvoren 2019. godine, koji prati putanju grafita od čistog vandalizma do nečega što se prodaje na aukcijama. Taj prelaz je zanimljiviji od samih slika. Neko je crtao po vozu i bežao od policije, a njegov unuk sada prodaje print za hiljadu dolara.

Kvart danas živi i od kafe i hrane. „Panter Kofi”, pržionica otvorena 2010. od Džoela i Leticije Polok, smatra se mestom koje je držalo kreativnu zajednicu na okupu pre nego što je sve ostalo došlo. Tu je takerija „Takologi”, italijansko „Doma”, Zakova pekara, i „Hiden” - bar s omakaseom koji se otvara samo uz rezervaciju i dnevnu tajnu šifru.

Ono što vredi primetiti iz Skoplja jeste ko je profitirao. Umetnici su iscrtali zidove, a vrednost imovine skočila je onima koji su posedovali zgrade. To je model koji znamo i bez leta do Floride. Razlika je što se tamo niko ne pretvara da se to nije desilo.