Skip to content

Sedam miliona denara za celu makedonsku industriju: dovoljno za dvadesetak kompanija

1 min. čitanja
Podeli
Sedam miliona denara za celu makedonsku industriju: dovoljno za dvadesetak kompanija

Dva javna poziva Ministarstva ekonomije i rada nude domaćim proizvodnim kompanijama od 200.000 do 500.000 denara podrške. Ministarstvo pokriva 70 procenata prihvatljivih troškova. Krajnji rok za prijavljivanje je 15. septembar 2026. godine.

Prvi poziv usmeren je na saradnju između proizvodnih kompanija i univerziteta - uvođenje inovativnih metoda povezanih sa cirkularnom ekonomijom, digitalizacijom i pametnom specijalizacijom. Ukupna vrednost tog poziva je pet miliona denara, a pojedinačna kompanija može da dobije najviše 500.000 denara.

Drugi poziv je za implementaciju i standardizaciju procesa i poboljšanje konkurentnosti. On raspolaže sa dva miliona denara, a maksimalni iznos po kompaniji je 200.000 denara.

Sedam miliona denara za celu industriju

Ukupni fond oba poziva zajedno iznosi sedam miliona denara. To je oko 114.000 evra - za sve proizvodne kompanije u državi.

Brojka se čita sama. Svaki od dva poziva, podeljen sopstvenim maksimalnim iznosom, stiže za po deset kompanija - pet miliona po 500.000, dva miliona po 200.000. Dvadesetak firmi na celu državu. To nije industrijska politika, to je pilot-program.

Zamenik ministra ekonomije i rada Marjan Risteski kaže da je interesovanje kompanija veliko i da mere donose unapređenje proizvodnje, evropske standarde i digitalizaciju, a posredno i nova radna mesta. Kao primer je naveo novi pogon kompanije „VIK” u prilepskoj industrijskoj zoni sa oko 300 zaposlenih, koji funkcioniše po principima cirkularne ekonomije.

Pitanje koje vredi više od iznosa

Najzanimljiviji deo prvog poziva nije novac, nego uslov: kompanija mora da konkuriše u partnerstvu sa univerzitetom. To otvara temu o kojoj se ovde retko govori otvoreno - koliko znanje stvoreno u akademskim institucijama zaista stiže do proizvodnih pogona.

Fakulteti imaju istraživače i laboratorije. Kompanije imaju konkretne probleme. Kada dve strane rade odvojeno, ekonomija gubi. Kada sarađuju, razvijaju se proizvodi i procesi prilagođeni domaćim uslovima.

Ali uslov za partnerstvo nije garancija da će saradnja biti prava. Ako projekti nemaju jasne ciljeve, odgovornosti i pokazatelje uspeha, partnerstvo ostaje potpis na papiru koji otključava subvenciju - a to smo gledali i ranije.

Ima i praktičan rizik. Ako je dokumentacija presložena ili rok prekratak, male kompanije - one kojima je podrška najpotrebnija - jednostavno se neće prijaviti. Poziv koji traje i završava dok knjigovođa još uvek čita objavu nije otvoren za sve podjednako.

Pravi pokazatelj neće biti broj prijava. Biće to da li će neko, za godinu dana, objaviti koji su projekti podržani i šta su proizveli. Bez tog izveštaja, sedam miliona denara ostaće samo još jedna stavka u godišnjem programu.