Skip to content

Četrdeset godina od Memoranduma SANU: od Miloševića do Vučića - model permanentnog puča i njegove balkanske kopije

1 min. čitanja
Podeli
Četrdeset godina od Memoranduma SANU: od Miloševića do Vučića - model permanentnog puča i njegove balkanske kopije

Prošlo je četrdeset godina od Memoranduma SANU - dokumenta iz 1986. koji je oslobodio „prethodno kontrolisane slojeve jugoslovenskog nasleđa" i pokrenuo proces čije posledice živimo i danas. Od Miloševića do Vučića, model vlasti ostao je jednostavan: permanentni puč.

Srpska akademija nauka i umetnosti objavila je Memorandum koji je akademski formalizovao etničke resentimente koji će deset godina kasnije dovesti do pet ratova na Balkanu. Milošević ga je iskoristio - ustavnim promenama, ekonomskim manipulacijama, medijskim preuzimanjima. Tada je delovalo kao „radikalna ali ograničena" politika. Danas znamo da je to bio prvi model onoga što se zove „institucionalni puč".

To je stil vlasti gde institucije formalno postoje - parlament, sudstvo, mediji - ali su u praksi ispražnjene od svojih funkcija. Parlament glasa, ali rasprave nema. Sudovi donose presude, ali nezavisnosti nema. Mediji objavljuju, ali informacija nema. Sve liči na sistem, na papiru. U realnosti, to je centar gde svi konci vode do jednog kabineta.

Vučić je rafinirao model. Iz klasičnog Milošević-stila preokrenuo ga je u ono što komentatori zovu „huliganski sindrom" - dijalog nije pregovaranje već konfrontacija. Sa opozicijom, sa studentima, sa medijima, sa EU - sa svima isti ton. Nikad „hajde da razgovaramo". Uvek „postoji naša linija i vaša linija, koja je veća".

Institucionalna devastacija u Srbiji ima konkretne markere. Zarobljen državni medij. Paralelne akademske strukture - osnivanje novog državnog univerziteta koje su kritičari nazvali „paralelnim svemirom", podsećajući na albanske separatističke taktike iz 1990-ih. Hapšenje policijskog šefa Beograda, bivšeg savetnika Vučića za korupciju, kao simbol toga kako same institucije za borbu protiv korupcije funkcionišu kao deo kriminalnih mreža.

Za balkanskog čitaoca, ništa od ovoga nije strano. To je priča koja se kroz region ponavlja sa malim varijacijama. Slične procese videli smo u Makedoniji sa Gruevskim, u Crnoj Gori sa Đukanovićem poslednjih godina. Orbanova Mađarska je evropska varijacija istog obrasca. Pitanje koje ostaje nerešeno - da li su ovi sistemi održivi, ili samo odložena katastrofa. Memorandum SANU je uradio nešto za šta nije bio planiran: stvorio je šablon. I šablon se sada kopira.