Skip to content

Kuća koja želi da ispriča priču, a ne da impresionira: seoski dom direktorke Diora

1 min. čitanja
Podeli
Kuća koja želi da ispriča priču, a ne da impresionira: seoski dom direktorke Diora

Ima kuća koje žele da impresioniraju i kuća koje žele da ispričaju priču. Seoska kuća Kordelije de Kastelan, na sat vremena severno od Pariza u regionu Oaz, jedna je od ovih drugih - mesto za stvaranje uspomena, ne za pokazivanje bogatstva.

Kastelan nije bilo koje ime u svetu dizajna. Polufrancuskinja, poluGrkinja aristokratskog porekla, ona je umetnička direktorka Dior Home i Baby Dior još od 2012. godine i jedna od najcenjenijih dizajnerki enterijera u Parizu. Ali u ovoj kući nije htela da stvori nešto novo i lakirano - htela je da sačuva dušu mesta. „Obnovila sam mnogo toga, ali sam mnogo pazila da zadržim dušu”, kaže ona.

To se vidi u svakoj prostoriji. Nasleđeni nameštaj, nalazi sa starinarnica, tekstil i predmeti skupljani godinama pričaju priču o jednoj porodici. Kastelan otvoreno priznaje da ne voli stvari koje stoje „na svom mestu” niti previše sređene enterijere. „Ne volim očigledno”, kaže. I baš ta namerna neurednost jeste ono što kuću čini živom.

Seoska trpezarija u zelenoj boji sa kaminom i korpama sa cvećem

Kuhinja-trpezarija uvek je spremna da primi goste. Njeno potpisano jelo - punjeni plavi patlidžan - redovno se služi tu, a stolovi se često premeštaju prema raspoloženju, čas usred bašte, čas u prostoriji sa posebnim osvetljenjem. Gostoprimstvo kod nje nije protokol nego udobnost: „Ne želim da primam ukočeno ili formalno, to nisam ja. Ulaze samo ljudi koji mi znače.”

Spavaća soba jedan je od njenih omiljenih kutaka, a privlačnost, kaže, zavisi od svetla i godišnjeg doba. Svaka prostorija se menja sa sezonama - isti ugao izgleda drugačije u julu nego u novembru. To je kuća koja diše zajedno sa spoljašnjim svetom.

Ali pravo srce imanja je bašta. „To je moja laboratorija”, kaže Kastelan, jer odatle crpi inspiraciju za svoj rad u Dioru. Opisuje je kao spoj dve strane - francuske, čiste i simetrične, i engleske, sa vedrijim, dobro organizovanim neredom. „Volim je punu nežnosti i poezije.”

Sto za ručak u bašti sa plavim stolicama i ljubičastim cvećem

Cveće kod nje nije ukras nego pravilo. Samo sezonsko, nikada veštačko. „Priroda nam već daje dovoljno”, kaže. Stavlja ga svuda - na stolove, u hodnike, u kupatila, u kuhinju - najčešće u posebne vaze ili male čaše da sve ostane lako i vazdušasto. Staklenik u jednom uglu imanja još je jedno od njenih omiljenih mesta.

A veza između doma i posla? Kastelan preokreće uobičajenu logiku. Ne utiče kuća na njen Dior kroz nju - već obrnuto. „Bašta je moja laboratorija, jer imam istu ljubav prema cveću koju je imao i gospodin Dior.” Pouka koja vredi i van sveta visoke mode: mesto gde živiš ne mora da bude izložba. Može da bude baš laboratorija - za život, ne za fotografije.