Skip to content

Ruska kompanija, srpska rafinerija, hrvatski naftovod - a odluka se donosi u Vašingtonu

1 min. čitanja
Podeli
Ruska kompanija, srpska rafinerija, hrvatski naftovod - a odluka se donosi u Vašingtonu

Srpska naftna kompanija NIS podnela je novi zahtev američkoj Kancelariji za kontrolu strane imovine (OFAC) za produženje licence za rad posle 31. jula. Nije dozvola za novu investiciju. Nije dozvola za proširenje. To je dozvola da nastavi da postoji.

Kompaniji, u većinskom ruskom vlasništvu, ta dozvola je potrebna da bi nastavila da radi i obezbedila snabdevanje sirovom naftom za rafineriju u Pančevu - preko hrvatskog naftovoda JANAF.

Jedna rafinerija, tri nadležnosti

Vredi pogledati tu rečenicu još jednom. Kompanija je ruska. Rafinerija je srpska. Naftovod je hrvatski. A odluka se donosi u Vašingtonu.

To je cela geopolitika regiona sabrana u jedan logistički lanac. Pitanje da li će biti goriva u Pančevu ne rešava se ni u Beogradu ni u Zagrebu - rešava se potpisom u birou preko okeana, svakih nekoliko meseci, iznova i iznova.

Sankcije koje su stigle preko vlasnika

SAD su uvele sankcije ruskom energetskom sektoru početkom 2025. godine, a NIS je pod njih potpao zbog ruskog vlasničkog udela. Kompanija nije uradila ništa - ona samo ima pogrešnog vlasnika. I to je bilo dovoljno.

Od tada traju pokušaji da se taj vlasnik promeni. Vašington je ranije produžio odobrenje mađarskom MOL-u da pregovara sa ruskim Gaspromnjeftom o otkupu njegovog većinskog udela. Srpska vlada je 16. juna potpisala akcionarski sporazum sa MOL-om o budućem upravljanju NIS-om - ali samo pod uslovom da MOL zaista kupi udeo od 56,15 odsto.

Srbija trenutno drži 29,9 odsto akcija, a mali akcionari i zaposleni 13,98 odsto. Znači, država ne odlučuje ni kao vlasnik - ona sedi sa manje od jedne trećine i čeka da se dve strane iz inostranstva dogovore o njenoj najvažnijoj energetskoj kompaniji.

Zašto je ovo važno i van Srbije

Region je ceo izgrađen na istim takvim lancima - tuđi kapital, tuđa infrastruktura, tuđe dozvole. Pančevo danas čeka potpis. Balkan decenijama uči istu lekciju: dok ključnu infrastrukturu drži neko drugi, suverenitet se završava tamo gde počinje licenca.

Datum je 31. jul. Do tada se zna da li rafinerija radi ili ne. To nije odluka koju donosi neko ko živi u njenoj blizini.