Skip to content

Pelagonija je između dva popisa izgubila više od 16.000 mladih: Bitolj nudi model, ministar ga želi za celu državu

1 min. čitanja
Podeli
Pelagonija je između dva popisa izgubila više od 16.000 mladih: Bitolj nudi model, ministar ga želi za celu državu

Više od 16.000 mladih starosti od 15 do 29 godina. Toliko je Pelagonija izgubila za dve decenije, između poslednja dva popisa. To je brojka koja je stajala iza završnog događaja projekta „Omladinske politike po meri mladih” u Oficirskom domu u Bitolju, iako ona nije bila u centru govora.

Projekat Pro Lokala, zajedno sa partnerskim građanskim organizacijama i svih devet opština iz regiona, stvorio je Regionalnu platformu za mlade. Logika je jednostavna, a za makedonske uslove gotovo neobična: mladi ukazuju na probleme i predlažu rešenja, opštine ih pretvaraju u mere i obezbeđuju novac, a građanske organizacije prate da li se nešto zaista dešava. Posle pet sesija usvojene su 24 mere, od kojih je 13 već sprovedeno - od obrazovanja, sporta i javnog prevoza do mentalnog zdravlja, volontiranja i omladinskog preduzetništva.

Jedan primer je podrška mentalnom zdravlju mladih u Bitolju - mera koja je proistekla direktno iz onoga što su mladi tražili. U okviru projekta izrađena je i prva nacionalna procena o tome kako Zakon o omladinskom učešću i omladinskim politikama funkcioniše u praksi.

Ministar za socijalnu politiku, demografiju i mlade Đoko Velkovski došao je sa jasnom porukom: model treba primeniti u svim planskim regionima. „Mladi nisu samo budućnost. Oni su sadašnjost ove države i moraju imati svoje mesto u procesima u kojima se donose odluke koje direktno određuju njihov život”, rekao je on.

Gradonačelnik Toni Konjanovski kaže da je cilj da mladi ostanu u Bitolju i da se vrate oni koji su otišli, za šta, prema njegovim rečima, postoje „pozitivni trendovi”. Brojke za te trendove nisu ponuđene.

Tu je suština. Trinaest sprovedenih mera pravi su početak, a platforma u kojoj se mladi pitaju, a ne samo pominju u govorima, zaslužuje da se proširi. Ali pitanje ostaje otvoreno: da li mlad čovek iz Pelagonije odlazi zbog nedostatka omladinskog saveta, ili zbog plate, stana i perspektive kojih nema?