Kokain ispod plišanog mede u skopskom Brestu: „veća količina” je sve što smo saznali
27.07.2026
27.07.2026
26.07.2026
25.07.2026
27.07.2026
27.07.2026
27.07.2026
27.07.2026
27.07.2026
27.07.2026
09.03.2026
27.02.2026
19.02.2026
Nema dostupnih vesti u ovoj kategoriji.
23.04.2026
23.04.2026
12.04.2026
Platon je ovo napisao pre otprilike dva i po milenijuma: „Prva i najveća pobeda je pobediti samog sebe.” Danas ti istu misao prodaju kao aplikaciju za meditaciju uz mesečnu pretplatu.
Psiholozi je još uvek koriste zato što opisuje nešto sasvim merljivo - sposobnost da upravljaš sopstvenom reakcijom umesto reakcijom drugih. Psihološkinja Nerea Baštan Barberija to smešta u jednostavan okvir: prava snaga nije u tome da dominiraš nad drugima, nego da vladaš sopstvenim umom i sopstvenim ponašanjem.
Zvuči kao plakat u čekaonici. Razlika je u tome što psihologija danas zna zašto je ovo teško, a ne samo da je dobro.
Mozak je podešen da ti pokaže najgore
Postoji nešto što se zove negativna pristrasnost - tendencija mozga da zadrži jednu kritiku duže od deset pohvala. Nije to karakterna slabost, to je stari odbrambeni mehanizam. Problem je što mehanizam napravljen za preživljavanje u opasnoj sredini sada radi na komentarima, radnim ocenama i tuđim objavama na mrežama. Rezultat je čovek koji sebi govori na način na koji se nikada ne bi obratio prijatelju.
Odnos prema sebi ima dve krajnosti, i nijedna ne radi
Jedna je strogost - stalno unutrašnje suđenje koje se maskira kao visoki standardi. Druga je preterano razumevanje za sebe, koje postaje izgovor za svako izbegavanje. Nijedna nije vladanje sobom. Vladanje je treća stvar: biti strog prema postupku, a ne prema ličnosti.
Prema istraživanjima u ovoj oblasti, način na koji se čovek odnosi prema sebi često se formira vrlo rano, u prvim odnosima i u prvim bolnim iskustvima. To nije fatalizam - to je informacija. Ako shvatiš da je unutrašnji glas koji viče na tebe nečiji tuđi glas od pre trideset godina, on odmah gubi deo autoriteta.
Najpraktičniji deo je ovaj: samokontrola ne znači da ne osetiš nešto. Znači da ne postupiš odmah. Pauza od deset sekundi između uvrede i odgovora je sve što je Platon opisao velikom rečju „pobeda”.
Ono što pravi razliku nije filozofija, nego to što ponavljanje menja naviku. I tu se krije razlog zašto je ova rečenica preživela dva milenijuma, a sva brza rešenja koja je prepakuju nestaju za sezonu.
Najnovije 10 vesti iz ove kategorije
48 sati zamrzavanja nije savet za bolji ukus. Svako ko ti kaže da je sirće dovoljno, daje ti kulinarski savet...
Ono što izgleda kao estetika, iza sebe ima snagu, ravnotežu i kontrolu. Balerina objašnjava šta se zaista menja u telu...
Teško jutro obično nije krivica pića, nego izbora napravljenog u prodavnici za tri evra. Šta barmeni traže na flaši pre...
Jogurt, domaća granola i malo koštunjavog voća. Nutricionistkinja objašnjava zašto je sitost bolji pokazatelj od etikete „zdravo” - i zašto...
Jelo koje svi znaju, a niko ne pravi kako treba. Nagrađeni kuvar otkriva zašto većina salata ispadne kašasta - i...
Uvek si poslednji na svojoj listi, a to „sve drugo” nikad ne završava. Prazna posuda ne puni ništa - ni...
Sveže sardine, divlji komorač, suvo grožđe i šafran. Neka jela rađaju se iz izobilja, najbolja iz nemaštine.
Posle neprospavane noći ruka sama poseže za čokoladom, a potom dolazi krivica. Nauka kaže da je krivica pogrešno adresirana -...
Za letnja podneva kada i pomisao na šporet deluje kao kazna. Jedan blender, zrelo avokado i petnaest minuta - nešto...
Ne postoji univerzalni znak za laž, a prosečan čovek pogađa u 54 odsto slučajeva. Stručnjakinja objašnjava zašto te onaj ko...
Ovaj sajt koristi kolačiće - da li je to u redu? Saznaj više