Skip to content

Cetrdeset godina u industriji koja se svakih sest meseci odrice sebe

1 min. čitanja
Podeli
Cetrdeset godina u industriji koja se svakih sest meseci odrice sebe

Cetrdeset godina u biznisu koji zivi od toga da svakih sest meseci proglasi da je sve iz prethodnih sest meseci zastarelo. Hanibal Laguna je odrzao svoju reviju u Kristalnoj galeriji Palate Sibeles, na Nedelji mode u Madridu, a kolekcija se zove LUMINAZ - prolece-leto 2027.

Ono sto govori zanimljivije je od onoga sto pokazuje: elegancija ne razume prolazne trendove. To je recenica koja bi od bilo kog drugog dizajnera zvucala kao izgovor za to sto se ne menja. Od coveka koji je upravo dobio nagradu za nacionalnog dizajnera Nedelje mode u Madridu, zvuci kao teza.

Kolekcija radi sa materijalima koji hvataju svetlost i vracaju je u zlatnim odsjajima. Cvetni motivi u dve krajnosti - minijaturni i preveliki. Vez sa detaljima, nakitni komadi, biseri. Arhitektonske linije naspram tkanina koje teku. Slojevi prozirnosti.

Sve to moze da se prevede na jedan jezik koji balkanski citalac razume odmah: ovo su haljine koje se prave rukom i traze sate. Ne proizvode se, rade se. I tu je razlika koju cela modna industrija zamagljuje recju „luksuz” - luksuz danas najcesce znaci skup logo na masovnoj proizvodnji, a ovakve radionice su sve rede upravo zato sto nema ko da plati sate.

Nedelja mode u Madridu ove sezone ima i Agatu Ruis de la Prada sa kolekcijom u bojama, Huana Vidala sa sportskom inspiracijom i kolumbijsku Aguu baj Agua Benditu kao dobitnika nagrade za medunarodnog dizajnera, koja je donela vezove sa cvecem iz Medeljina. Razliciti jezici, ista poenta - odmah prepoznatljiv potpis.

Pitanje koje ostavlja revija cetrdesetogodisnjeg opusa nije da li ce se haljine prodati. To je da li ce neko umeti da ih napravi za dvadeset godina. Jer se trend kopira za nedelju dana, a vez trazi zanat koji se uci godinama i nema ko da ga plati dok se uci.