Skip to content

Jandroković: Srbija se naoružava napadačkim oružjem, a Brisel otvara proširenje brže nego ikad

0 min. čitanja
Podeli
Jandroković: Srbija se naoružava napadačkim oružjem, a Brisel otvara proširenje brže nego ikad

„Srbija se naoružava ne samo odbrambenim, već ofanzivnim, napadačkim oružjem. To moramo reći našim zapadnim saveznicima. Ne smemo bežati od toga.” Rečenicu je izgovorio Gordan Jandroković, predsednik hrvatskog Sabora, na konferenciji hrvatskih ambasadora, konzula i vojnih atašea.

Nije anoniman izvor, niti partijsko saopštenje. To je drugi čovek jedne države koji brifira sopstvene diplomate šta da prenesu u inostranstvo. Razlika je važna, jer se ovakve rečenice retko izgovaraju slučajno.

Evropski stub i američka navika

Jandroković je izjavu vezao za širi argument: Evropa mora da ojača sopstvenu bezbednost i evropski stub NATO-a, jer se međunarodni poredak menja. Decenijama je, rekao je, kontinent živeo oslanjajući se na američke bezbednosne garancije, što je dovelo neke države da zapuste sopstvene odbrambene kapacitete.

To je dijagnoza sa kojom se teško raspravlja. Pitanje je šta sledi posle nje. Jačanje evropskog stuba znači budžete, fabrike i odluke koje traju decenijama. Izjave traju jedan radni dan.

Proširenje ide, ali kome ide

Istog dana došla je i druga brojka. Komesarka za proširenje Marta Kos saopštila je da je 2026. rekordna godina za napredak u proširenju EU: za osam meseci otvoreno je i zatvoreno više pregovaračkih poglavlja nego u bilo kojoj godini u poslednjih 25 godina. Crna Gora bi, prema njoj, mogla da postane članica do 2028.

Osam meseci naspram dvadeset pet godina. Brojka zvuči impresivno sve dok se ne zapitate zašto su prethodnih dvadeset pet bile takve kakve su bile. Region se nije promenio preko noći, ni administrativni kapacitet. Ono što se promenilo jeste geopolitička računica u Briselu, a to je drugačija motivacija od zasluge.

Jandroković je dodao nešto što vredi zapamtiti: zapadni lideri često ne poznaju dinamiku regiona, jer nove političke elite nemaju znanje o istoriji bivše Jugoslavije i o politici Slobodana Miloševića. Drugim rečima, oni koji odlučuju o Balkanu sve manje znaju o čemu odlučuju.

Dakle imamo proširenje koje se kreće brže nego ikad i saveznike koji znaju manje nego ikad. Da li je to dobra ili loša kombinacija zavisi u potpunosti od toga ko će popuniti praznine u njihovom znanju.