Skip to content

Jordan plaća tuđi rat: 4.000 američkih vojnika, iranske rakete nad glavom i 12 odsto podrške sopstvenog naroda

1 min. čitanja
Podeli
Jordan plaća tuđi rat: 4.000 američkih vojnika, iranske rakete nad glavom i 12 odsto podrške sopstvenog naroda

Postoji jedna uloga u svakom velikom ratu koju niko ne traži dobrovoljno: sused. Ne onaj koji napada, ne onaj koji je napadnut - onaj preko koga lete rakete na putu ka nekom drugom. Ove sezone ta uloga pripala je Jordanu.

Iranski raketni napadi na Jordan su se pojačali, a sistem protivvazdušne odbrane zemlje presreo je tri rakete. Ranije su, u iranskom napadu na američku bazu u Jordanu, poginula dva američka vojnika, a desetine su ranjene. Zemlja nikome nije objavila rat. Zemlja samo leži na pogrešnom mestu na karti.

Četiri hiljade vojnika i jedan račun

Jordan na svojoj teritoriji ima oko 4.000 američkih vojnika. Prema memorandumu o razumevanju iz 2022. godine, godišnje dobija između 1,45 i 1,65 milijardi dolara američke vojne i ekonomske pomoći.

To je cena savezništva, napisana brojkama. I kao svaka takva cena, ne plaća se samo u budžetu. Prema istraživanju Arab Barometer iz 2026. godine, samo 12 odsto Jordanaca pozitivno ocenjuje Trampovu spoljnu politiku. Dvanaest odsto. Vlada je u jednom savezu, narod je očigledno u nečemu sasvim drugom.

Polovina države sa drugom istorijom

Više od polovine stanovništva Jordana ima palestinsko poreklo. Zemlja istovremeno trpi pritisak oko izraelskog širenja naselja na Zapadnoj obali i drži se mirovnog sporazuma sa Izraelom iz 1994. - sporazuma koji kod kuće odavno nije popularan.

Znači, vlast treba istovremeno da zadrži američki savez, da ne raskine sporazum sa Izraelom, da ne izazove Irance i da ne razgnevi sopstvene građane. Stručnjaci kažu da Jordan ima „vrlo ograničen prostor za manevrisanje”. To je diplomatski način da se kaže da nema kuda.

A sve to nad državom koja i bez raketa ima dovoljno problema - visok dug, nezaposlenost i ekonomiju koja ne trpi iznenađenja.

Poznata scena

Mala zemlja, veliki saveznik, tuđi sukob koji joj prolazi iznad glave, i stanovništvo koje nije izabralo ni jedno ni drugo. Balkan ovu scenu zna napamet - ne treba mu prevod.

Kada veliki sednu da se dogovore, nijedan od njih neće brojati tri presretnute rakete iznad Amana. To je račun koji je ostao kod domaćina - i upravo zato vredi da se zapiše sada, a ne pošto se sve završi.