Skip to content

Tiha kamena kuća u selu umesto raskoši koja se vidi izdaleka - luksuz koji Balkan već razume

1 min. čitanja
Podeli
Tiha kamena kuća u selu umesto raskoši koja se vidi izdaleka - luksuz koji Balkan već razume

Dok mnogi jure raskoš koja se vidi izdaleka, jedna porodica izabrala je suprotno - tihu kamenu kuću u malom selu, gde luksuz nije u ceni, već u miru. U Adradosu, u Segoviji, par je uredio seosku kuću u koju se povlače iz Madrida pre nego što po prvi put postanu roditelji. Rekonstrukciju je vodila dizajnerka enterijera Kristina Uerta, majka domaćina.

Fasada govori celu filozofiju unapred: kamena gradnja sa prepoznatljivim sivo-plavim prozorima i vratima - detalj koji kuću pretvara iz obične u zapamtljivu. Imanje se zapravo sastoji od dve zgrade, glavne centralne sa otvorenim prostorom i odvojene kuće za goste. Paleta napolju ostaje iskrena prema materijalima: krečnjak, neutralni tonovi, terakota akcenti i ona magnetna sivo-plava koja se ponavlja kao potpis.

Spoljašnji deo nije dodatak, već nastavak života unutra. Pokrivene terase proširuju dnevni prostor ka dvorištu, a bazen je oblikovan kao prirodna vodena površina koja se spaja sa krečnjačkim zidovima - ne kao staklast pravougaonik zalepljen na travnjak, već kao nešto što je oduvek bilo tu.

Unutra, dnevni prostor je srce kuće: visoke tavanice sa tamnim drvenim gredama, u kontrastu sa minimalističkim čeličnim ventilatorima. Raspored je otvoren, sa salonom, kuhinjom i trpezarijom povezanim u jedno. Na trpezarijskom stolu stoji pokretni centralni ukras - mali trik dizajnerke Uerte, koji daje stolu život bez da ga preopterećuje.

Kuhinja je tamo gde kuća zaista živi - veliko ostrvo koje služi i kao radna površina i kao mesto za okupljanje. Jer u kući kao što je ova, kuhinja nije prostor za kuvanje sa strane, već centar oko kojeg se vrti svaki dan. To je razlika između kuće koja izgleda dobro na fotografiji i doma u kojem se zaista živi.

Ali najlepši detalji su oni sa pričom. Stara obnovljena komoda za cipele, pretvorena u noćni stočić - zajednički projekat domaćina i njegovog oca. Drvena igračka-žičara koja ukrašava jedan ćošak na stepenicama. To je ono što ovaj dom čini toplim: ne skupi nameštaj, već tragovi ljudi koji su ga gradili. Kako kaže vlasnica, njen „najveći loto dobitak je da bude sa porodicom i da uživa u selu" - rečenica koju balkanski čitalac razume bez prevoda.