Skip to content

Ljubčo Georgievski: Makedonac i makedonsko oduvek postoje u bugarskoj istorijskoj literaturi - Bugari su napravili strateški pogrešan potez

1 min. čitanja
Podeli

Bugarski ministar Čamova u jednoj izjavi je upotrebio frazu „severnomakedonski”, i Skoplje je odmah reagovalo. Ljubčo Georgievski, lider VMRO-NP i bivši premijer, prokomentarisao je temu na svoj način - sa tačkom koju mnogi nisu očekivali.

Prema Georgievskom, termini „Makedonac” i „makedonsko” oduvek su trajno bili prisutni u bugarskoj istorijskoj literaturi. To nije politička teza - to je empirijski fakt za bilo koga ko se bavio bugarskom istoriografijom 19. i ranog 20. veka. Čak i u trenucima kada su bugarske institucije zvanično odbijale makedonske aspiracije, u literaturi je terminologija postojala kao stvarnost, a ne kao izmišljotina.

Upotrebu „severnomakedonski” Georgievski kvalifikuje kao „logičku grešku” koju često prave strani diplomati, a ne toliko kao svesnu provokaciju. Ipak, naglašava da takve fraze nose težinu jer dolaze nakon dva mandata bugarskog veta protiv makedonske EU integracije. Galama sa društvenih mreža koja se podigla protiv formulacije je očekivani nastavak starog bola - bugarski mediji i deo političke klase još uvek se bore sa izgubljenim pozicijama iz domena „makedonskog pitanja”.

Jedna zanimljiva tačka kod Georgievskog: kaže da je Bugarska napravila strateški pogrešan potez time što je dopustila da se dve države javno predstave kao međunarodni protivnici. Gledano kroz prizmu međunarodne diplomatije, sa Makedonijom kao malom i privlačnom EU zemljom, i Bugarskom kao ambicioznim igračem u regionu - bugarska nepopustljiva pozicija im nije donela dobre međunarodne poene. Stvorila im je sliku velikog suseda koji koristi svoju nadmoć.

Za balkanskog čitaoca, ove rasprave su iscrpno poznate. Ono što jeste novo - jeste ton. Georgievski ne govori o „bugarskoj agresiji”, nego o „bugarskoj grešci”. To je analitičan, a ne reaktivan pristup, i kod nas ga političari retko primenjuju. Kada se jednom naviknu na odbranu, teško je da pređu u raspravu koja zahteva priznavanje složenosti.

Koliko će se dobiti od ovih retoričkih premeštanja - to je drugo pitanje. EU integracija i dalje zavisi od ustavnih izmena, manjina, graničnih frustracija. Istorijsko-literarne diskusije su važne za identitet, ali stvarni napredak se dešava u pravnim dokumentima, ne u tvitovima.