Skip to content

Lovci i planinari broje vilinske konjice na Jablanici: obuka koja nedostaje državi

1 min. čitanja
Podeli
Lovci i planinari broje vilinske konjice na Jablanici: obuka koja nedostaje državi

Dvadeset dvoje ljudi na planini, sa mrežicama i beležnicama, broje vilinske konjice i mrmoljke na Jablanici. Zvuči kao hobi. Zapravo je jedino što stoji između jednog ekosistema i odluke da ga neko izgradi, isuši ili preseče - zato što se bez podataka nijedan zakon o zaštiti ne može primeniti.

Makedonsko ekološko društvo održalo je trodnevnu prekograničnu obuku za monitoring prirode na Jablanici, gde su učesnici iz Makedonije i Albanije učili metode zaštite tresetišta, ptica, mrmoljaka i vilinskih konjica. Obuka je održana od 29. do 31. jula na nekoliko ključnih lokacija.

Na lokalitetu Vevčanska Golina učesnici su vežbali metode monitoringa ptica, dok su terenske aktivnosti na Labuniškom i Podgoračkom jezeru bile posvećene praćenju stanja tresetišta, mrmoljaka i vilinskih konjica. Edukativni proces vodili su stručnjaci sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Skoplju.

Najzanimljiviji je sastav grupe. Među 22 učesnika bilo je službenika iz opština, javnih ustanova, građanskih organizacija, ali i lokalnih lovaca i planinara. To nije dekorativna stavka u izveštaju - to su ljudi koji su zaista na terenu svakog vikenda, za razliku od inspektora koji dolazi jednom godišnje ako uopšte dođe.

Aktivnost je deo regionalnog projekta za jačanje upravljanja prekograničnim zaštićenim područjima na Zapadnom Balkanu, sa fokusom na pilot-područja Jablanica - Šebenik i Prokletije - Albanski Alpi, koja su deo evropskih mreža Emerald i Natura 2000. Ciljevi uključuju harmonizaciju upravljanja na prekograničnom nivou u skladu sa direktivama EU i bolju integraciju podataka iz monitoringa u planove upravljanja.

Ista logika se ove godine ponovila i u Prespi, gde je od 27. do 31. jula održana prekogranična letnja škola sa mladim ekolozima iz Makedonije, Albanije i Grčke, u organizaciji istog društva sa partnerima iz mreže PrespaNet. Pet dana terena umesto pet dana prezentacija.

Priroda ne priznaje granicu - voda, ptice i zagađenje prolaze bez pasoša. Pitanje je da li će institucije naučiti da rade po istoj logici ili će nastaviti da svaka čuva svoj deo iste planine. Obuke su početak. Ono što sledi - da li će prikupljeni podaci stići do planova koje neko zaista primenjuje - deo je koji obično zapinje.