Skip to content

Nikšić je zaustavio deklaraciju o Kosovu: kočnica nije došla od opozicije, nego od saveznika

1 min. čitanja
Podeli
Nikšić je zaustavio deklaraciju o Kosovu: kočnica nije došla od opozicije, nego od saveznika

Opštine Zeta i Pljevlja donele su deklaracije kojima odbacuju priznanje nezavisnosti Kosova. Inicijativa je trebalo da se nastavi kroz Crnu Goru kao domino. U Nikšiću je stala - i to ne zbog opozicije, nego zbog gradonačelnika Marka Kovačevića, čoveka iz partije Andrije Mandića.

Kada je saveznik taj koji koči

Kovačević je odbio da podrži inicijativu. Nikšić nije bilo koja opština - to je grad koji se godinama smatrao najsigurnijim uporištem prosrpskog bloka u Crnoj Gori. Ako tamo deklaracija nema većinu, onda problem nije u brojkama, nego u tome ko više ne želi isto.

Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije, otvoreno je rekao da je cilj da se inicijativa nastavi kroz crnogorske opštine, „jer se narod nikada nije pomirio sa tom odlukom”, i da se na kraju pred vladu stavi obavezujuća rezolucija.

Raskol koji se dugo pripremao

Knežević i Mandić su godinama bili dvojac koji je držao koaliciju na okupu. Danas jedan traži rezoluciju, drugi ćuti ili koči preko svojih ljudi. Kneževićeva strana opisuje Mandićevo ponašanje kao potpuni zaokret u odnosu na njegovu nekadašnju liniju u Demokratskom frontu.

Razlika između opozicije i vlasti je jednostavna i stara: dok si napolju, priznanje Kosova je pitanje identiteta. Kada uđeš u institucije, to postaje stavka u pregovaračkoj fascikli. Mandić je sada predsednik Skupštine. Ta fotelja ima svoju gravitaciju.

I ambasador, naravno

Knežević je optužio da je ambasador EU Johan Satler vršio pritisak na parlament i zapretio povlačenjem podrške ako se nastave povlačenja priznanja. Optužba nije potvrđena sa druge strane, ali sama njena pojava u javnoj debati deo je scenarija koji region dobro poznaje.

U Crnoj Gori je trka za EU stvarna valuta - ona nosi novac, datume i legitimitet. Deklaracije o Kosovu nose aplauz na mitingu. Kada se to dvoje sudari u istoj sali, obično pobeđuje ono koje plaća.

Da li bi kod nas bilo drugačije? Pitanje nije retoričko na nečiji račun - to je ista dilema sa kojom se svaka vlada na Balkanu susreće kada se obećano biračima sudari sa traženim u Briselu. Razlika je samo u tome koliko dugo odgovor može da se odlaže.