Skip to content

Robo-taksiji smetaju hitnoj pomoći: SAD sada pišu zakon koji će gradovima dozvoliti da ih sami isključe

1 min. čitanja
Podeli
Robo-taksiji smetaju hitnoj pomoći: SAD sada pišu zakon koji će gradovima dozvoliti da ih sami isključe

Robo-taksiji u San Francisku više se ne bore samo sa saobraćajem. Sada staju na put i hitnoj pomoći.

Kongresmen Kevin Mulin iz Kalifornije predložio je zakon koji bi prvi put nametnuo nacionalne minimalne bezbednosne standarde kompanijama koje voze automobile bez vozača. Predlog, nazvan AV Emergency Response Coordination Act, predstavljen je na konferenciji za novinare u San Francisku - gradu koji industrija koristi kao živu laboratoriju i u kojem stotine robo-taksija Waymo već voze plaćene putnike.

Povod nije hipotetički. Autonomna vozila blokirala su ambulantna vozila i vatrogasne kamione, ulazila na aktivna mesta zločina i nisu prepoznavala saobraćajne čunjeve i signalna svetla. Vatrogasni šef San Franciska, Din Krispen, ukazao je na nešto još prizemnije: robo-taksiji kupe i ostavljaju putnike direktno ispred vatrogasnih domova i ispred objekata iz kojih kreću ambulante.

„Videli smo uznemirujuć i, iskreno, neprihvatljiv broj incidenata u kojima autonomna vozila nenamerno smetaju službama za hitne slučajeve”, rekao je Mulin na konferenciji.

Zakon traži tri stvari: jasne protokole postupanja koje kompanije moraju da daju hitnim službama, dežurnu liniju 24 sata preko koje gradski funkcioneri direktno dopiru do firme, i NHTSA - američkog regulatora za bezbednost saobraćaja - da napiše nacionalne minimalne standarde. Najzanimljivija je četvrta stavka: mogućnost da grad sam „geoograniči” gde ovi automobili smeju da voze dok traje vanredna situacija. To je prekidač u rukama lokalne vlasti, a ne kompanije. Baš zato je i najosporavaniji deo.

Waymo je odgovorio da „odavno podržava” federalni okvir za autonomna vozila i da podržava standardizaciju odnosa sa hitnim službama. Formulacija koja ništa ne priznaje i ništa ne odbija - uobičajen jezik kada je regulacija neizbežna, pa je bolje izgledati kao da si je sam tražio.

Pritisak ne dolazi samo od jednog kongresmena. Početkom jula direktor NHTSA, Džonatan Morison, poslao je pismo svim razvijačima autonomnih vozila u kojem piše da je agencija „identifikovala jasan obrazac vozila bez vozača koja smetaju policiji i drugim službama za hitne slučajeve”. Zatražio je rešenja do kraja meseca. Taj rok je već istekao.

Gradonačelnik San Franciska, Danijel Luri, traži od kalifornijskih regulatora stroža pravila otkako je 4. jula grad zaglavio u višečasovnom zastoju u kojem su učestvovali i robo-taksiji Waymoa koji su ostali bez struje nasred ulice. Slična scena bila je i u decembru, kada je veći prekid struje ostavio desetine vozila zaglavljenih.

To je deo koji vredi zapamtiti. Automobil bez vozača prodaje se kao tehnologija koja rešava ljudske greške, a scena koju proizvodi je vozilo koje stoji nasred raskrsnice i čeka da neki čovek dođe i ručno ga pomeri. U San Francisku taj čovek je često bio upravo vatrogasac koji je hitao na drugo mesto.

„Stanovnici i posetioci treba da mogu bezbedno da koriste autonomno vozilo, javni prevoz ili bicikl kroz grad, ali takođe moraju da veruju da će policija i vatrogasci stići do njih u hitnom slučaju”, rekao je Luri.

Industrija je godinama tražila da joj se veruje da će se regulisati sama. Pitanje koje sada stoji pred njom nije da li tehnologija funkcioniše, nego ko drži prekidač kada neće funkcionisati.