Skip to content

Amerika pauzira napade na Iran: ne zbog diplomatije, nego zato što ostaje bez municije

1 min. čitanja
Podeli
Amerika pauzira napade na Iran: ne zbog diplomatije, nego zato što ostaje bez municije

Najmoćnija vojska na svetu je stala. Ne zbog diplomatskog proboja, ne zbog mirovnog plana, nego zbog nečega mnogo problematičnijeg za jednu supersilu: počinje da ostaje bez municije.

Američki vazdušni napadi na Iran stavljeni su na pauzu, potvrdio je izvor iz američkog Ministarstva odbrane. Odluka je došla posle sastanka u Beloj kući u petak, na kojem su potpredsednik Džej Di Vens i general Den Kejn, šef Združenog štaba, upozorili Donalda Trampa na rizike od nastavka kampanje.

Kejn je bio direktan: zalihe američke municije ozbiljno su smanjene. Ako napadi nastave, smanjiće se još više. To je rečenica koja vredi više od svih izjava portparola ove nedelje. Ne radi se o moralnom predomišljanju, niti o novoj strategiji. Radi se o inventaru.

Poruka za javnost, druga poruka iza zatvorenih vrata

Javno, šef za komunikacije Bele kuće Stiven Čeng tvrdi da predsednik „stalno daje prednost diplomatskim rešenjima“ i da sve opcije ostaju na stolu ako Iran nastavi sa aktivnostima u Hormuškom moreuzu ili protiv saveznika. Tramp je, pak, izjavio da američki predstavnici pregovaraju sa Iranom i da vojska može da nastavi ili pojača napade. Prema izvorima, privatno je poručio pregovaračima da nastave razgovore.

Dakle, šta je istina? Da je diplomatija pobedila, ili da je skladište prazno? Ostaje nejasno i koliko će pauza trajati i da li su upozorenja o municiji bila glavni razlog. Ono što nije nejasno jeste da su komandanti u Pentagonu otvoreno skeptični da će ograničene vojne opcije uopšte dati željeni rezultat.

Balkan ovu scenu zna napamet. Kada jedna strana iznenada počne da govori o pregovorima posle nedelja tvrde retorike, vredi proveriti čega je ostala bez, a ne šta je shvatila. Kod nas se to obično zove „konstruktivan pristup“ i objavljuje na konferenciji za novinare. Mehanika je ista bez obzira na kontinent.

I tu je ono što svako ko prati ovakve kampanje zna: pauza nije kraj. Ona je period u kojem obe strane mere koliko im je ostalo. Ako Teheran čita isti signal koji čitaju analitičari, pregovarački sto upravo izgleda drugačije nego pre nedelju dana.