Skip to content

Si nije izašao na aerodrom: Tramp se vratio iz Pekinga praznih ruku, Kina odbila da pomogne oko Irana

1 min. čitanja
Podeli
Si nije izašao na aerodrom: Tramp se vratio iz Pekinga praznih ruku, Kina odbila da pomogne oko Irana

Donald Tramp otputovao je u Peking sa planom - da ubedi Si Đinpinga da podrži američki pritisak na Iran. Vratio se sa odgovorom koji niko u Beloj kući nije želeo da čuje - Kina više ne želi da bude pomoćnik američke politike na Bliskom istoku. To nije samo diplomatski poraz - to je strateški signal koji će obeležiti naredne mesece.

Dokazi su bili u samom prijemu. Si Đinping nije lično otišao da dočeka Trampa na aerodromu. Kineski državni mediji posvetili su znatno manje pažnje dolasku američke delegacije nego drugim diplomatskim susretima. To nisu slučajnosti - to su poruke, i ljudi koji rade u diplomatskoj koreografiji to savršeno razumeju.

Bivši analitičar CIA-e Lari Džonson i pukovnik Lorens Vilkerson ocenili su misiju kao „u suštini neuspešnu". Za njih, Peking je pokazao da na iransku krizu gleda drugačije od Vašingtona. Kina smatra da pravi problem nije Teheran - već američka politika koja Bliski istok destabilizuje godinama.

Još lošije je što, prema diplomati Čezu Fridmanu, „meseci normalnih pregovora i postavljanja poruka" uopšte nisu se desili pre susreta. Trampov tim očigledno je pokušao to da nadoknadi ličnošću - predsednička energija, dobre preporuke, direktna pitanja. U Pekingu to ne radi. Kineske diplomate rade u strukturama sa decenijskom memorijom i ne reaguju na američki šou.

Šta ovo znači za Balkan? Prvo - susret pokazuje ono što Evropa već uviđa: SAD više ne diktiraju svetski poredak. Kina ima svoje interese, Rusija svoje, i ti interesi sve češće su nezavisni od američkih. Za regione kao što je Balkan - koji su tradicionalno drhtali kad Vašington progovori - to je novi prostor. Ne bolji apsolutno, ne lošiji apsolutno, samo drugačiji. Pitanje je ko će prvi iskoristiti taj prostor.

Za Iran, ovo je pobeda. Ako Peking zaista odbija da prati američki pritisak, Teheran dobija strateški kiseonik. Strategija maksimalnog pritiska na Iran zavisila je od izolacije - i sada se taj zid lomi. Pitanje koje ostaje otvoreno je da li će Tramp ovo prihvatiti kao novu stvarnost, ili će sa još više pritiska pokušati da vrati momentum. Istorija sugeriše drugo. A onda će stvari postati složene.