Deca sa invaliditetom zaglavljena u lavirintu, 10,7 miliona isplaćeno bez osnova: revizija centara za socijalni rad
17.06.2026
17.06.2026
17.06.2026
17.06.2026
17.06.2026
17.06.2026
16.06.2026
09.03.2026
27.02.2026
19.02.2026
14.04.2026
07.11.2025
07.11.2025
Nema dostupnih vesti u ovoj kategoriji.
23.04.2026
23.04.2026
12.04.2026
Donald Tramp otputovao je u Peking sa planom - da ubedi Si Đinpinga da podrži američki pritisak na Iran. Vratio se sa odgovorom koji niko u Beloj kući nije želeo da čuje - Kina više ne želi da bude pomoćnik američke politike na Bliskom istoku. To nije samo diplomatski poraz - to je strateški signal koji će obeležiti naredne mesece.
Dokazi su bili u samom prijemu. Si Đinping nije lično otišao da dočeka Trampa na aerodromu. Kineski državni mediji posvetili su znatno manje pažnje dolasku američke delegacije nego drugim diplomatskim susretima. To nisu slučajnosti - to su poruke, i ljudi koji rade u diplomatskoj koreografiji to savršeno razumeju.
Bivši analitičar CIA-e Lari Džonson i pukovnik Lorens Vilkerson ocenili su misiju kao „u suštini neuspešnu". Za njih, Peking je pokazao da na iransku krizu gleda drugačije od Vašingtona. Kina smatra da pravi problem nije Teheran - već američka politika koja Bliski istok destabilizuje godinama.
Još lošije je što, prema diplomati Čezu Fridmanu, „meseci normalnih pregovora i postavljanja poruka" uopšte nisu se desili pre susreta. Trampov tim očigledno je pokušao to da nadoknadi ličnošću - predsednička energija, dobre preporuke, direktna pitanja. U Pekingu to ne radi. Kineske diplomate rade u strukturama sa decenijskom memorijom i ne reaguju na američki šou.
Šta ovo znači za Balkan? Prvo - susret pokazuje ono što Evropa već uviđa: SAD više ne diktiraju svetski poredak. Kina ima svoje interese, Rusija svoje, i ti interesi sve češće su nezavisni od američkih. Za regione kao što je Balkan - koji su tradicionalno drhtali kad Vašington progovori - to je novi prostor. Ne bolji apsolutno, ne lošiji apsolutno, samo drugačiji. Pitanje je ko će prvi iskoristiti taj prostor.
Za Iran, ovo je pobeda. Ako Peking zaista odbija da prati američki pritisak, Teheran dobija strateški kiseonik. Strategija maksimalnog pritiska na Iran zavisila je od izolacije - i sada se taj zid lomi. Pitanje koje ostaje otvoreno je da li će Tramp ovo prihvatiti kao novu stvarnost, ili će sa još više pritiska pokušati da vrati momentum. Istorija sugeriše drugo. A onda će stvari postati složene.
Najnovije 10 vesti iz ove kategorije
Ostrvo koje je živelo od sunca i nostalgije gleda kako mu se turizam raspada pod američkim pritiskom. Kad se geopolitika...
Što duže traje tišina, to je jači udar koji se sprema. Tišina pred zemljotres je svuda ista - razlikuje se...
Jeftina nafta mu je otvorila vrata da udari po ruskoj energetici a da ne zapali cene kod kuće. Sankcije ne...
Tatnjeft daje po 20 litara benzina po vozilu širom Rusije. Racioniranje je reč koju vlade ne izgovaraju lako - posebno...
Razrađen plan u više faza, 23 osumnjičena na Signalu i snajperski tim. Ako je gomila od 23 čoveka mesecima planirala...
Mesecima se pojavljivala sa kiseonikom, a sada je operisana. Dvor kaže da je zahvat prošao uspešno - ali ovo je...
Arheolozi kažu da nije reč o nasilnom obezglavljivanju, nego o veštom uklanjanju lobanje. Koliko zapravo malo znamo o onima pre...
Službenici će morati da prijavljuju osobe bez dokumenata, dozvole se oduzimaju zbog nejasnog ponašanja. Kad prijavljivanje postane zakon tamo, koliko...
Semjon Skrepecki pobegao je iz Rusije 2011, ali ga je smrt stigla na ulici u istočnoj Poljskoj. Kad kritičar nije...
Moskva je blokirala gasovod od 35 milijardi kubnih metara kroz Kazahstan. Kad se veliki cenkaju oko metala i trasa, mali...