Skip to content

Ukrajinski F-16 lete s praznim nosačima: Piloti se oslanjaju na top zato što nema dovoljno raketa

1 min. čitanja
Podeli
Ukrajinski F-16 lete s praznim nosačima: Piloti se oslanjaju na top zato što nema dovoljno raketa

Postoji scena koja sama po sebi priča priču o ovom ratu bolje od bilo kog samita: pilot modernog zapadnog borbenog aviona leti u misiju sa skoro praznim nosačima za rakete i oslanja se na top ugrađen u avion.

Prema izveštaju američkog specijalizovanog vojnog portala, ukrajinski F-16 suočavaju se s ozbiljnim nedostatkom raketa vazduh-vazduh. Problem je kod američkih AIM-9 Sidewinder i AIM-120 AMRAAM - prve su rakete kratkog dometa s infracrvenim navođenjem, druge deluju na srednjim rastojanjima. I jedne i druge sada se strogo racionišu.

Portal se poziva na novinara koji je razgovarao s visokim komandantom ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva. Komandant, s pozivnim znakom „Fantom”, potvrdio je da zbog nedostatka raketa piloti moraju da koriste topove za gađanje vazdušnih ciljeva. Njegov zahtev bio je direktan: još AIM-9 ili AIM-120 za flotu, plus novi presretači za sisteme Patriot.

Kada top postane glavno oružje

Kada nema raketa, ostaje M61 Vulcan od 20 milimetara. Ali top znači približavanje - mnogo bliže cilju nego što traži bilo koja raketa. Protiv malih dronova i krstarećih raketa to je dvostruko loš dogovor: cilj je mali i brz, a pilot mora da uđe u domet tuđe vatre da bi ga pogodio.

Problem je i širi nego što izgleda na prvi pogled. AIM-120 se koristi i u kopnenim sistemima NASAMS, što znači da ista municija ima više korisnika u istoj odbrani. Svaka raketa potrošena u vazduhu je raketa manje za zaštitu gradova - i obrnuto.

Ovo nije prvi put. Još u martu je prijavljeno da je ukrajinska flota F-16 više od tri nedelje ostala bez dovoljno američkih raketa, i to baš kada je Rusija pripremala intenzivnu vazdušnu kampanju. Tada se pisalo da je Kijev raspolagao sa samo „šakom” raketa Sidewinder. Isti problem se vraća šest meseci kasnije, što govori da nije reč o incidentu u snabdevanju nego o strukturnoj rupi.

Avion nije paket koji se isporuči jednom

Tu je pouka koja se redovno propušta u političkim saopštenjima. Isporuka borbenih aviona izgleda kao finalni čin podrške - slika je dobra, cifra je konkretna, naslov je jak. Ali avion je platforma, ne rešenje. Bez stalnog snabdevanja odgovarajućom municijom, on je skup metal koji leti.

Istovremeno, ukrajinska protivvazdušna odbrana troši ogromne količine presretača da bi štitila gradove i kritičnu infrastrukturu, dok Rusija povećava upotrebu dronova. Kijev zato ima dvostruki problem: da sačuva rakete Patriot za najopasnije ciljeve, a u isto vreme da obezbedi dovoljno raketa vazduh-vazduh da F-16 ostanu upotrebljivi.

Pitanje za Kijev zato nije koliko aviona ima u vazduhu, nego koliko dugo može da ih drži tamo s oružjem u njima. To je pitanje koje svaka mala armija koja se oslanja na tuđe isporuke treba da postavi pre nego što se pohvali novom opremom - da li dolazi i ono što je čini upotrebljivom?