Skip to content

Norveška zaplenila ruski brod za dug od 4,22 milijarde dolara: Putin je to nazvao državnim terorizmom

1 min. čitanja
Podeli
Norveška zaplenila ruski brod za dug od 4,22 milijarde dolara: Putin je to nazvao državnim terorizmom

Norveške vlasti zaplenile su ruski brod. Ne zbog špijunaže, ne zbog sankcija, ne zbog incidenta na moru - već zbog neplaćenog duga. Ukrajinski „Naftogaz” već godinama traži od Rusije 4,22 milijarde dolara odštete za imovinu oduzetu pri aneksiji Krima 2014. godine. Rusija ne plaća. Norveška je uzela brod.

Vladimir Putin to je nazvao „državnim terorizmom” i poručio da ovakvi potezi otežavaju mirovne pregovore. Formulacija koju vredi pročitati dvaput: zemlja koja je oduzela celu pokrajinu smatra da je oduzimanje jednog broda terorizam.

Odluka nije norveška, već haška

Osnova za sve ovo je arbitražna presuda iz 2023. godine u Hagu, kojom je Rusija obavezana da plati 3,64 milijarde evra plus kamatu i sudske troškove. Sa nakupljenom kamatom suma se danas iskazuje kao 4,22 milijarde dolara. „Naftogaz” je objavio da će nastaviti da traži rusku imovinu širom sveta dok dug ne bude naplaćen u celosti, a postupke izvršenja već vode u SAD, Francuskoj, Britaniji i Finskoj.

Ovo je drugačija vrsta pritiska od one na koju smo navikli. Sankcije su političke - uvode se, ukidaju, zaobilaze. Izvršenje arbitražne presude je tehničko. Ne traži saglasnost Kremlja, ne čeka rezoluciju, ne pregovara se. Neko samo mora da nađe imovinu u zemlji koja presudu priznaje.

Zašto je ovo zanimljivije od još jednog paketa sankcija

Zato što pokazuje nešto što je do sada bilo teorijsko: da državna imovina nije nedodirljiva ako postoji pravnosnažna odluka i država spremna da je sprovede. To je mehanizam koji će se koristiti i dalje, i ne samo protiv Rusije.

A na Balkanu tu rečenicu treba pročitati pažljivo. Region je pun nedovršenih imovinskih sporova - od sukcesije jugoslovenske imovine, preko nacionalizovanih fabrika, do arbitraža sa stranim investitorima koje se vuku decenijama. Do sada je standardna odbrana bila jednostavna: presuda postoji, ali niko nema mehanizam da je naplati.

Norveška je upravo pokazala da mehanizam postoji. Treba samo da ga neko upotrebi.

Pitanje je koliko država u regionu danas ima imovinu u inostranstvu koju neko već gleda na nekom spisku. I da li uopšte neko vodi tu evidenciju - ili ćemo saznati kada se pojavi prvo saopštenje da je nešto naše zaplenjeno zbog presude donete pre petnaest godina.